Ulomak iz romana Petra Pismestrovića: Lukine žene, Beletra, Zgreb, 2021.

Dok je Maša pravila koktel, Koraljka je razgledala slike ne zidovima. Izmjenjivale su se klasične s modernima, pa one apstraktne. Portreti, pejzaži, aktovi. Dnevna soba Mašinog stana bila je prava mala galerija.

– Moj stari je bio ne samo slikar, već i kolekcionar – progovorila je Maša, vidjevši kako Koraljka znatiželjno promatra slike. – Skupljao je radove svojih kolega, mijenjao se s njima, ali je i na buvljacima pronalazio vrijedna umjetnička djela nepoznatih autora. Imao je oko za prepoznati kvalitetu.

– Ukusan ti je ovaj koktel – primijetila je Koraljka, srknuvši kroz slamčicu malo pića zelenkaste boje s ledom i nekakvim listovima, koje joj je Maša poslužila. – Što si stavila u njega?”

– Tajna, stara moja. Ljubavni napitak – nasmijala se ona koketno.

– Pa, kad smo kod ljubavi, kako ti je bilo u gradu ljubavi? – upitala je Koraljka.

– Fama, koji grad ljubavi? Francuzi su jaki samo na riječima. A kad dođe do okršaja, tu su svi isti, bez obzira na naciju. Ili su dobri ili nisu. Moj ljubavni život, ah, što da ti pričam. Već u gimnaziji osjetila sam da će biti buran. Nemoj misliti da se hvalim, svašta sam isprobala. Neke

stvari o kojim, vjerujem, ne možeš ni sanjati. Kad studiraš akademiju likovnih umjetnosti, pretpostavlja se da moraš biti i otkačena. Tako smo se nadmetali tko će biti blesaviji. Talent je jedno, rad drugo, ali za skretanje pažnje to nije dovoljno, jer svi koji dolaze na akademije to posjeduju. Ono što te treba izdvojiti je ono što o sebi stvoriš, kao neka karizma. Netko to uspije svojim neobičnim slikama, a netko ponašanjem ili izgledom. Tako sam i ja, shvativši rano da ću biti dobra slikarica, ali ne i posebna, počela o sebi stvarati mit vamp žene. To me u početku zabavljalo. O meni su počele kružiti raznorazne priče, koje sam uglavnom sama proturala, a onda nije teško da do tvoga uha dođe nadopunjena verzija. Znaš ono, kad se od muhe napravi medvjed.

Maša je zastala, jer se koktel koji je napravila prelio u njihove trbuhe i počeo ploviti krvnim žilama grijući tijelo i opuštajući. Pošto je napravila novu turu pića, Maša je nastavila. Koraljka se zavalila u veliku fotelju podvila noge pod sebe i opušteno slušala ispovijest ponovne prijateljice.

– Dakle, te priče su postajale sve bizarnijima, pa sam čula kako se kupam u mlijeku, kravljoj krvi ili da spavam s petoricom frajera istodobno, pa kako sam perverzna, kako volim i djevojke i tako redom. U svemu tome bilo je pomalo istine, ali većina tih priča dio su moje mašte i prljavih primisli onih koji su te glasine prenosili. Ako te zanimaju detalji, možda ću ti i njih jednom ispričati. Moje kolege, budući umjetnici, skloni su ekscentričnostima, pa sam ne samo svašta doživjela, nego još više čula. Valjda kod svih funkcionira isti princip. Meni je bilo lako jer moj se stari uopće nije brinuo o meni. Nikada me nije pitao s kim sam provela noć, ako sam negdje prespavala, nije me pitao uzimam li drogu, pijem li, imam li ljubavnike. Još dok sam bila u pubertetu, objasnio mi je da mlad čovjek treba sve proći prije nego što odraste i da mu sve pristaje. Moj stari je imao mlađe djevojke od mene, a ja sam spavala i sa starijim muškarcima od njega. Bila je to neka vrsta moje osvete. A kako tvoj bračni život? – iznenada je promijenila temu Maša.

Koraljka se trgnula potpuno nespremna na ovo pitanje.

---

Petar Pismestrović rođen je u Sremskoj Mitrovici 3. svibnja 1951. godine. Nakon završetka srednje škole studira na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Prvu karikaturu objavio je 1968. godine, a od 1972.godine radi kao profesionalni karikaturist. Pored suradnje u stotinjak novina i časopisa, izlagao je na brojnim izložbama samostalno i kolektivno. Sudjelovao je na mnogim festivalima karikatura širom svijeta i dobitnik je više nagrada i priznanja.

Član je ULUPUH-a u kojem je četiri godine bio potpredsjednik. Idejni pokretač i jedan od osnivača Hrvatskog društva karikaturista (HDK). Pismestrović radi za Kleine Zeitung (Austrija) od 1992 i zagrebačku Kvizoramu. Živi i radi u Klagenfurtu, Austrija i Zagrebu. Uz rad na polju karikature pokrenuo je i organizirao sedam festivala karikatura. Pored deset vlastitih knjiga karikatura, njegovi radovi su objavljeni u raznim drugim knjigama i publikacijama u svijetu.

Pismestrović je ilustrirao knjige, plakate i naslovnice gramofonskih ploča. Uz crtanje karikatura, Pismestrović piše poeziju od svoje 22 godine i prozu zadnjih petnaestak godina.Pjesme i priče objavljivane su u nekoliko zbirki, u Nevenu, Novi Sad, na stranicama Diogenesa i Max Minusa online magazina iz Sarajeva i na Facebooku.