Elementi povijesti Teatra mladih Alternativa (u kontekstu nedramskog kazališta)

Ovi Elementi smještaju djelovanje riječkog Teatra mladih Alternativa u kontekst ovdašnjeg nedramskog kazališta. Oni nisu zamišljeni da pruže cjelovitu sliku povijesti Alternative niti detaljno obuhvate fenomen nedramskog kazališta. Nakon travnja 1982. Alternativa prestaje djelovati i ubrzo potom pada u zaborav. Tri su razloga padu u zaborav. Prvo, Alternativa najvećim dijelom nastupa u Rijeci, a rijetke iznimke tome jesu: Treća smotra amaterskih kazališta Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (Labin, ožujak 1978.) s predstavom Od Karpata do psihopata, Omladinska radna akcija Šamac – Sarajevo (ljeto 1978.) također s Od Karpata do psihopata i sudjelovanje članova Alternative u predstavi Ljetno popodne ili što se dogodilo s Vlastom Hršak Kugla glumišta (Dubrovnik, ljeto 1980.). Drugo, podrška kazališne kritike. Tekstovi o predstavama i hepeninzima Alternative izlaze u riječkim dnevnim novinama Novi list i La voce del popolo te omladinskom listu Val, a pišu ih najvećim dijelom novinari opće prakse, a ponekad i sami bivši članovi Alternative. Jedine iznimke tome su kratak prikaz Marine Čabrajac (danas Marina Biti) predstave Iz života kukaca u časopisu Pitanja br. 5/1979, dakle publikaciji koja nije bila specijalizirana za praćenje kazališnog života, te donekle tekst “Podmetnuta noga amaterizmu” Ljiljane Domić u Studentskom listu od 8. studenog 1976. u kojemu se autorica bavi Omladinskim dramskim igralištem iz Opatije i riječkom Komornom eksperimentalnom kazališnom scenom (KEKS; svojevrsna protogrupa Alternative). Treće, za razliku od drugih aktera nedramskog kazališta, članovi Alternative nisu pisali ni originalne tekstove (osim, naravno, labave “sklopove uputstava” za hepeninge) namijenjene svojim (i/ili tuđim) predstavama, ni tekstove programskog karaktera u kojima se izlažu poetička načela, a do danas nisu ostavili za sobom niti autobiografska sjećanja (iznimka je, pisana još na vruće, “Bilješka za happening” Lane Frković u omladinskom listu Val br. 71 od 11. svibnja 1979.). A za pozicioniranje i samopozicioniranje ovaj treći razlog nije ništa manje važan od prethodna dva. Izostala (samo)refleksija moment je politike zaborava.

Nedramsko kazalište najprimjereniji je kontekst za razumijevanje značenja Teatra mladih Alternativa. Ponajviše zbog toga što je riječ o amaterskoj i izvaninstitucionalnoj kazališnoj grupi koja odustaje (ali ne nužno i ne uvijek) od “pravog” dramskog teksta (opremljenog podjelom govornih dionica, didaskalijama i uz eventualnu prisutnost pripovjedača kao dramskog lica, a ne tekstualne instancije) te (također ne nužno i ne uvijek) teži prema glumi niskog intenziteta ali bez šmiranja kao kod profesionalnih glumaca. (Alternativa nije bila rasadnik profesionalnih kazališnih karijera; iznimka je Ksenija Pajić, Ruža u Malom princu, te dijelom Radovan Fućak koji je dobio ponudu, i nju otklonio, stalnog angažmana u riječkom Lutkarskom kazalištu.) Opravdanje takvoj konceptualizaciji nalazi se u povijesti (“smjeru kretanja”) Alternative od prihvaćanja “nevidljivih, ali konstitutivnih” pretpostavki kazališne institucije (pa stoga djelujući iz “srži same”) do njihova problematiziranja i preosmišljavanja te od kulturnog uzdizanja publike do njezine društvene emancipacije (s ili bez znakova navodnika):

lipanj 1975.: Ivica Grubiša Kvatro, član zagrebačkog Studentskog satiričnog glumišta, saziva redovitu Godišnju skupštinu SSG-a; nakon toga, prije premijere Ljubavi i pamćenja (lipanj 1976.) Kugla glumišta, po završetku studija vraća se u Rijeku

nakon studenog 1976.: Bernardin Modrić osniva Teatar mladih Alternativa

ožujak 1977.: zagrebačka kazališna grupa Coccolemocco (čiji su članovi i Riječani Miljenko Marin i Dolores Valković) izvodi Jedan dan u životu Ignaca Goloba prema tekstu Branka Matana

1978.: riječki časopis Dometi (br. 4/1978) donosi temat s tekstovima Bože Kovačevića, Mladena Blaića, Darija Bulića (intervju), Wilhelma Reicha i Branka Matana povodom Jednog dana u životu Ignaca Goloba

lipanj 1978.: Alternativa izvodi Iz života kukaca Karela i Jakoba Čapeka (prva faza) u omladinskom klubu 2 boda; prvi Grubišin nastup u predstavi Alternative

siječanj 1979.: izlazi prvi broj časopisa Gordogan (prodaje se u Vjesnikovoj trafici na riječkom Korzu) s tematom Što je Kugla? i tekstovima Branka Matana, Zlatka Burića i Dunje Koprolčec

travanj 1979.: Alternativa izvodi hepening Istina je akcija na riječkom Korzu (naslovnica u omladinskom listu Val br. 71)

prosinac 1979.: Alternativa izvodi predstavu Šetnja sa Stevanom (prva faza) prema istoimenoj pjesmi Abdulaha Sidrana u Domu sindikata (naslovnica u omladinskom listu Val br. 82/83)

lipanj 1980.: Alternativa izvodi predstavu Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja (prva faza) u dvorani Mjesne zajednice Kozala

ljeto 1980.: članovi Alternative sudjeluju u predstavi Kugla glumišta Ljetno popodne ili što se dogodilo s Vlastom Hršak na dubrovačkim Danima mladog teatra

ožujak 1981.: Alternativa izvodi (neutvrđeni) hepening na riječkom Koblerovom trgu

svibanj 1981.: Alternativa izvodi hepening Jedan dan u životu prvog časnika palube Franje Šušnjića na Trgu Riječke rezolucije; sudjeluju također Zlatko Burić Kićo, Renata Demirović Persa i Mladen Babić Baba (kao fotograf-dokumentarist) iz Kugla glumišta te Dolores Valković iz Coccolemocco

prije travnja 1982.: inicijativa za niz tribina o mladom (nedramskom) kazalištu u suradnji s teatrologom Darkom Gašparovićem i časopisom Dometi

nakon travnja 1982.: Alternativa prestaje s radom; neostvarena ostaje (ambijentalna?) predstava Dvojnik ili kako razbiti ogledalo

rujan 2016: Ivica Grubiša Kvatro sudjeluje (u ulozi samoubojice) u predstavi Kugla glumišta Ljubav i pamćenje – evokacija prema pjesmi Salvadora Dalija u zagrebačkom Teatru &TD.

(Zahvaljujem Anici Vlašić-Anić na poslanom radu “Čistim, čistim. Oni truju, a ja čistim” što će s bogatom fotografskom dokumentacijom biti objavljen u Sušačkoj reviji.)