Jutra kad se iz Maslinice odlazilo vaporom bila su puna neke svečane konačnosti, gotovo rituala. Sve se odvijalo tiho, prigušeno kao na usporenom filmu. Ustale smo prije nego što se počelo daniti, a prtljaga, zapakirana još prethodnog dana, čekala je spremna kraj vrata. Baba bi još jednom provjerila jesu li škure dobro zatvorene, pogledom pomilovala stvari na gornjem i donjem podu, duboko uzdahnula i zaključala kuću. Prekrižila se i upomoć zazvala svetog Mikulu, zaštitnika Maslinice, a zatim smo u potpunoj tišini izašle iz dvora i kamenim skalama spustile se na rivu, u meko plavo jutro. Mjesto je još spavalo, škure na kućama bile su zatvorene. Negdje u daljini zakukurikao bi pijevac, ili zarevao tovar, a borovi, lavanda i ružmarin mirisali su kao što nikad nisu mirisali danju.

Čim smo se ukrcale na vapor, nestvarnu sliku zamijenila je užurbana i uobičajena. U brodskom salonu sjedili su Maslinčani koji su poslom krenuli u Split i furešti kojima je, kao i nama, došlo vrijeme za povratak kući. Nisam se dala unutra, nego sam stajala na provi čekajući da se upale brodski motori, a vapor mola cimu, zatrubi i otisne se od kraja. Sve vrijeme, dok je sunce izlazilo razlijevajući boje po mjestu i po moru, srce mi je bilo u grlu a u očima su peckale suze, jer nikako nisam željela otići.

Ali, ništa nas više nije držalo za obalu, vapor se udaljavao sporo, gotovo neprimjetno. Klizili smo pored uvala u kojima smo se kupale, a ja sam im mahala obećavajući da ćemo se vratiti dogodine. Uskoro se iz vida izgubila Avlija, i Veli je mul bio sve dalje, mjesto se smanjivalo, a njegovi obrisi razlijevali su se poput boja na akvarel papiru. Ne trepćući, i dalje sam netremice gledala, kao da pogledom mogu sačuvati ono od čega se rastajem. Onda bi mi na trenutak pažnju privuklo nešto drugo, ili me mama kratko zazvala, i kad sam se okrenula, u vidokrugu više nije bilo ničega. Maslinica se rasplinula i više je nije bilo, a ja nisam znala kako i u kojem se trenutku to dogodilo. Bilo je neprimjetno, kao i toliko toga drugog čime me je kasnije zavarao život, podvaljujući mi iluziju da će sve što volim zauvijek biti tu.