Umro je Gojko Marinković

Svi će drugi o njemu sada napisati sve važno. I treba tako.
Ja ću samo nešto prepisati: pitanje jedne od dvije naše emisije. One koja bi mu bila draža. Ona o Danasu.
Pričali smo tako Gojko i ja o tome da je trideset godina od izlaska prvoga broja tjednika „Danas“ i da je posve izlišno već mojoj generaciji objašnjavati značaj toga lista, no mlađi da ga ne pamte: već je to bio dostatan razlog da napravimo tu emisiju. Pitao sam Gojka, gospodine Marinković, Bakarić se u Hrvatskoj, kad je riječ o tjednicima često citira navođenjem rečenice, moguće i apokrifne, da u tadašnjoj SRH nema dovoljno kvalitetnih novinara da se napravi takva jedna novina. No, postoji i druga famozna Bakarićeva rečenica, upućena Danasu: Neka vam je sa srećom? Kako su nastale te rečenice? Onda sam ga pitao kako je uopće završio u redakciji Danasa jer je tamo došao, kako je sam govorio, kao oštećena roba sa zabranom ulaska u Kockicu, a i doživotnom zabranom ulaska u Gradski komitet SK Zagreba. Danas je već u prvoj godini imao preko 92 000 prodanih primjeraka, a onda je slijedilo mrcvarenje, kažnjavanje i izbacivanje iz redakcije. Zašto ste tih dana usred restorana CK zabranili Juri Biliću da sjedne za vaš stol, pitao sam ga. Dolazak Živka Milića, Nine Pavića, Denisa Kuljiša, Nine Kopača… vi doživljavate kao okupaciju redakcije; naraštaji prepričavaju tu epizodu kao Šuvarov pokušaj preuzimanja, ili možda uništenja, lista. Što se stvarno zbivalo? Potom smo razgovarali kakva je bila uloga Mirka Galića a kakva ona Vesne Bluml Mihaljević? Onda o tome kako je “Danas” tih godina reagirao na velikosrpsku ideju, recimo Memorandum SANU te u čemu je bila vrijednost programa reformi Goldsteina i Korošića, koncem osamdesetih? Zanimljivo, pitao sam ga nešto što je on među rijetkima znao, kako je nastala sintagma „mozak s jajima“? I tako, pričali smo zašto su podržavali Markovića, koja je uloga “Danasa” u izboru Račana te kako su dosegli tiražu od 198 000 tiskanih i 160 000 prodanih primjeraka? Zanimljiva mi je bila i priča o reakciji na montirani atentat na Tuđmana u Benkovcu te kako je došlo do objavljivanja stenograma razgovora Tuđman – Rašković? Konačno, što je značilo tadašnje ukazivanje na jastrebove koji žele maknuti Tuđmana i zašto su se otklanjali od Tuđmana – uostalom, on je bio i suradnik Danasa. Pitao sam Gojka kad je krenuo pokušaj puča u redakciji i kako je “Danas” ukazivao na ratne zločine od strane Hrvata već 1991 godine. Napokon, pričali smo kako ih je zadesio kolektivni otkaz preko noći i konačno koja je sudbina Danasovaca danas i je li na djelu smišljeni povijesni zaborav.
Pričali smo Gojko i ja dugo, puno, mimo kamera.
Na ovo zadnje odgovor je jednostavan: ne, ne treba u Hrvatskoj nitko osmisliti nikakav namjeran povijesni zaborav.
U ovu zemlju može bilo tko doći i iz nje bilo tko otići a da se to ne primijeti, ili da se Hrvati prave da to ne primjećuju.
Tako je i s Gojkovim odlaskom: da, sad će se sve koječega sjetiti, no, već sutra… užasno je to kazati, ali kao i za nebrojene, kao da čovjeka nikada na svijetu nije bilo.
Zato je dobro da ga se što više njih, nas, u ovom trenutku sjeti.
Možda ga netko mlađi i bolji od nas za duga vremena zapamti.
Gojko, laka ti hrvatska zemlja.