O LICIMA I SUVREMENICIMA

Koji govore da ništa neće, ti sve bi htjeli.
U nebo dižu naše vrline, samo je nebo nisko.
Na tlu nas drže gdje je nesigurno i sklisko,
I brbljaju o suncu, tamo gdje mraz se bijeli.

Dođu i stvari čudne naguraju u sepet,
Igračke dokonih bića, riječi optočene skramom,
Pa te ispune tugom, nelagodom i sramom,
I ugase ti polet, a krilu zamrznu lepet.

To su bića što tvoju srž iz kostiju sišu,
Tvojom se plazmom hrane, gutaju eritrocite.
Imaju račvast jezik, tuđim se perjem kite,
A kukutom natope , što o tebi zapišu.

Pa i kad bi u tvom žurnalu sutra izašli,
Pod slojevima šminke, tako vampirski blijedi,
Izabrati ti ne bi dali što srcu vrijedi,
I tisuću bi mana svakom tvom izboru našli.

2. listopada 2021. Flora Green
Ilustracija: Cerigradska mačka, internet