Zapaljiva retorika je sve oštrija. Brod na kome piše „Bosna“ polako tone. Kome vjerovati i za kime krenuti? Omer paša Laktaš ili nam je ipak draži Hipik efendija?

Poučen ovom indijanskom uzrečicom s početka teksta rekao bih da je najmudrije ćutati, ali ni to nije lako. Čovjeku kada se rodi treba dvije godine da progovori, a ponekad mu kasnije u životu treba i pedeset godina da se nauči da ćuti. „U ćutanju je sigurnost“, pisao je Ivo Andrić.

Dakle, govor mržnje je opasan, ali „smrad“ iz cipela isto tako. Nemojte podcijeniti tu opasnost. Omer paša Laktaš može pola Bosne odnijet na cipelama, jer im je veličina 47. Između 47 i 49 procenata teritorije Bosne nije tako velika razlika.

A šta ako se Hipik efendija dosjeti pa obuje Alijine cipele, ako ih već nije i obuo?

Naravno, „cipele“ su ovdje samo metafora i nemaju nikakvu vezu sa onim „Cipelarenjem“ gosp. Vjekoslava Bevande. Sjećate li se još uvijek Vjekoslava Bevande, nekadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH?

Gosp. Vjekoslav Bevanda je svojevremeno izazvao veliku pozornost Medija sa svojom izjavom o takozvanom „Cipelarenju“. Da podsjetimo, radi se o onom velikom štrajku (prije par godina) koji je završio potpunom blokadom državnih institucija od strane demonstranata. Ipak je tokom noći u sitne sate postignut dogovor da političari napuste zgradu, ali su morali proći kroz špalir demonstranata, koji su čekali pred ulazom. Tom prilikom je neko gosp. Vjekoslava Bevandu u prolazu odalamio nogom u dupe. On je kasnije, pred Medijima, ovaj neugodni incident nazvao „Cipelarenje“.

Ne bi me začudilo da ovdje bude još „cipelarenja“, ako se naši političari ne prizovu pameti.

Vratimo se sada pravom Omer paši Latasu. Ivo Andrić je ovako u svom romanu opisao njegov dolazak u Sarajevo:

SVE JE ISTO, SAMO NJEGA NEMA

„Telali su po mahalama objavili da će »u prvi petak« stići u Sarajevo carski serasker, mušir Omerpaša sa vojskom i da će »na sahat-dva prije akšama« ući na Višegradsku kapiju i spustiti se niz Kovače u grad. Svi ljudi “od posla i ugleda” izići će da dočekaju seraskera, da ga pozdrave i da mu zažele dobrodošlicu i svaki uspeh u vršenju državnih poslova zbog kojih dolazi. Tako su vikali telali. To je bio poziv i naredba.Već ranije su pozvani paše, ajani i prvaci iz Bosne i Hercegovine da osobno dođu u Sarajevo, dočekaju seraskera i saslušaju carski ferman o novom uređenju zemlje, i to su pozvani na tako nedvosmisleno oštar i prijeteći način da se ni oni najuporniji i najosioniji nisu smjeli da ogluše i da osobno ne dođu. Nakon kraćeg oklijevanja stigao je i sam mostarski vezir Alipaša Rizvanbegović koji, kao samostalan vezir i gospodar Hercegovine, nije za posljednjih desetak godina dolazio nijednom bosanskom veziru u sretanje. Ovdje u Sarajevu telalskom pozivu odazvao se, kako to već biva, i ko je morao i ko nije. Jedne je natjerala nužda, druge pretjeran strah, a treće svemoćno i ludo ljudsko ljubopitstvo. Odazvali su se u prvom redu begovi i odžakovići koji su po svom imenu, stanju i imanju dužni da se pojave u ovakvim prilikama, zatim dostojanstvenici i činovnici, pa predstavnici vjera i crkava, škola, esnafa i ustanova. Ali tu je bilo i mnogo malih ljudi bez imena i položaja. Vođeni svojim izlišnim strahom i suviše visokim mišljenjem o sebi, oni su shvatili da se poziv odnosi i na njih, i da obavezno moraju da se pojave na paradi, ako ne žele da se zamjere vlastima i tom seraskeru o kome se strahote pričaju. U stvari, njihovo osobno prisustvo u toj zbijenoj masi ostajalo je nezapaženo, isto kao što niko ne bi primjetio ni njihovu odsutnost…

Kao svi gradovi koji moraju da podnose vlažnu jesen i dugu i tešku zimu, i Sarajevo ima lijepo i bogato ljeto, a april mjesec je nagovještaj takvog ljeta. Slast toga mjeseca ne raznesu vjetrovi i ne sasuše rane vrućine, kao što to biva u drugim mjestima, nego ona leži dugo i mirno u toj sarajevskoj kotlini, kao na dnu duboke posude, razvija se, traje i, pristupna svakom, čini svačiji život ljepšim ili bar lakšim.

Takvo je ljeto obećavao jedan od aprilskih dana kad su telali po mahalama objavili da će „u prvi petak“ stići u Sarajevo carski serasker, mušir Omerpaša sa vojskom“…