Sfumato svih Svetih,
Onih priznatih i onih koji to nisu,
Umorni leže na svojim foteljama,
Oni koji su pružili ruke nebesima
I prepustili dukate drugima, onima
Bez pameti i svijesti.
O blago presvetim ovčicama,
Njihova su lica okrenuta nebesima,
i glave im leže iza vjeđa velmoža
I pjevaju vječno iste napjeve o moći,
Padu, strepnji, bez snova i nadanja.
Horde mrtvih tjelesa, i urnebesi
Samosvrhovitih institucija, sve je to
Poniženje uma, i svjetla, u Samhainu,
Drevni keltski ogrtači leže pod tlom
Poškrpljeni, nestaje u hladnom dahu
Magle, civilizacija.