–

U očima čovjeka vidiš sve. Sav bijes, tugu i tajne, vidiš bezdan koji čeka na njih jer su na redu. Ljudi u očima imaju nadu koja se gasi kao plamen svijeće kad dogori. Oni se bore, ne odustaju, imaju otpor, ali su na redu. Ne možeš slomljenom čovjeku pomoći jer on te ne čuje, ne vidi, ne razumije, samo pluta u svojem svijetu koji ne postoji.

Ne, ne plaču, ne jadaju se, samo drže tugu koja je beskonačna, jer su na redu za Bezdan.

Imali su možda jednom nekakav aktivan život pun veselja i zdravlja, ali ostale su olupine uspomena. Kad gledaš u oči Slomljenog, iskriti će bijes i ljutnja, možda žar i žudnja.

Možda će kroz animalne potrebe istjerivati ostatke svoje slabosti, ali to je labuđi pjev. Slomljeni je gotov, trajno promijenjen i u redu je za odstrel, kakav god on bio jer sat otkucava svima, pa i Slomljenima, samo oni u to ne vjeruju, bore se, dižu otpor i tuguju negdje sami da ih nitko ne vidi.

Sustav je stvorio Slomljene, prvo ih je podignuo, opjevao im odu i onda ih odbacio. Oni su nepotrebni, čisti škart koji se pretvara u parazite koji se bore za preživljavanje.

Metodologija je izvanredna jer ljudsko biće ne vidi svoju budućnost i ne zna da će postati škart. I dalje stvara balon iluzije kako bi preživio jer ne može prihvatiti stvarnost.

A stvarnost je sustav koji drobi u ime ne znam koga. I taj kotač neprestano radi, uzima i odbacuje. Preživljavaju najspretniji koji mudro izmiču prepreke umjesto one njih i ostaju, tabore se i žive. Nisu slomljeni, samo iskusni.

Slomljeni su pandan zombijima iz filmova c kategorije koji su beskorisni i kako bi prreživjeli jedu žive i zdrave. Poznato?

Okruženi smo Slomljenima, ljudima u dugovima, ovrhama, kreditima, bolestima koje se ponavljaju i krugu iz kojeg ne mogu izaći.

Uzimaju sve i kako mogu jer je to oblik otpora od dolaska na red za Bezdan. Ljubav je za njih korist, seks iživljavanje ili bijeg od istine.

To su ljudi koje sretnemo u susjedstvu. I ne gledaju u oči.

Da ne bismo vidjeli tko su, zapravo.