Ana Nikvul: OD VARDARA PA DO TRIGLAVA

63781_379721672184789_3517078538110761214_n

Fotografija: Mio Vesović

OD VARDARA PA DO TRIGLAVA
.
prepešačismo celo banovo brdo
tabane spodbismo
nigde ne kuvaju kafu
običnu bre hoću
onu što mi uz samoću ide
grku i bez šećera
i sa debelim talogom da mogu da ubodem želju
nije to ni rad želje
i bez kafe vazda me želje ganjaju
nego uvek nešto baš dobro smislim kad poližem taj crni talog
jednom sam tako sisajući prst došla na ideju da samo ćutim
i od tada stvarno al stvarno neprekidno ćutim sa nekim ljudima
ćutim i o nekim ljudima
imam i zalihe ćutanja
neka ih
zlu ne trebalo
nego
bole noge od pešačenja veliko je ovo banovo dugačko i široko
tek jedan nam reče da dole ispod stepenica nekih kuvaju kafu
a tamo
jutro ni ušlo nije
po kariranim stolovima mrlje od girica i opušci još od sinoć
dugokosi čovek u staroj vijetnamki još od pre vijetnama spava na stolu
podvio lakat za jastuk
jedna koka u miniću nudi neki telefon za neku sitnu lovu
to je ona ista što je tražila prodavačici da joj proda privezak s telefona
zalud se ova branila kako joj je to poklon
a ja pametnica upadoh sa jednom vaspitnom
gospođo pa ne možete tražiti da vam neko proda poklon
ona se okrenu i uplićući jezikom prostreli me
ti da šutiš nisi se ti jebala cijelu noć za ovaj telefon
posle pola godine vidim je na banderi
upokojila svoju dušu plemenitu
konobar mi kaže
e curetak odi leba ti skuvaj je ti nešto sam jutros loše volje
moja drugarica mi daje znak da bežimo odatle
uplašila se valjda
ustajem kuvam kafu i počnem da pevam
od vardara pa do triglava
tek vidiš bude se stolovi igraju zavese poteče život
vri kafa
a ja mislim
i sa ovima ću se videti na onome svetu
pa red je da s njima i na ovome popijem kaficu
kad smo već tu