Božica Jelušić: VIHOR I VIGANJ

266102130_10216989168880111_6825957662126587622_n

VIHORI VIGANJ

Najteže je dati vjeru. Ustrajati, Izdržati.
Onoj trski, što se njiše u ledenoj pokorici.
Onoj grani otkinutoj u težačkoj obramici.
Najteže je riječ položit. Sve se drugo može dati.
Željezo se kuje vruće, a staro se vino toči.
Što je srcu do mudrosti, što do vrpci i ordenja?
Ono svoje zlatne šipke za bakrenjak sitni mijenja.
Nema ljepšeg utočišta nego što su drage oči.
Bez anđela preko brvi najteže je potok prijeći.
Samo dobru vjerovati i pristupa zlu ne dati.
Odšutjeti, otpustiti. Treba znati, treba znati.
Živu vatru guta fakir, a ljubavnik žive riječi.
Kao barjak iza vojne najteže je lepršati.
S ožiljcima u mrklini svoju sagu prematati.
U pećini nekoj vlažnoj svoju vatru zapretati.
Najteže je ljubav skriti. Vjerovati, izdržati.
F. G.
—————————————
viganj-kovačko ognjište