U Zelini smo promovirali monografiju / stihovnicu sa pjesmama Marijana Grakalića i crno-bijelim fotografijama Zorana Osrečaka. Lijep primjer(ak) topofilije, odanosti zavičaju i sretno pronađene estetike, u čemu oba autora zadržavaju osobnost, ali lijepo korespondiraju na planu reminiscencija i nostalgičnih posveta starom i novom svijetu, u kome smo zatečeni između entropije i još uvijek sačuvanim ašrama na obodnici provincije, gdje nije preduboko zagrabila kandža tehničke i korisničke civilizacije.
Veoma suptilno pronađeni simboli i kote, gdje krajobraz još uvijek, po Magrisovim riječima, pruža ” smisao, tjelesnu podršku i moralnu sigurnost”.
Stihovi (pretežito na štokavskom, s kajkavskim interpolacijama) gusti su, pregnantni, jasni, spominju kozmološke i teluričke simbole, dosižući mjeru univerzalnosti. Istodobno, stvarni toponimi i reference , vraćaju čitatelja u zemljopisni i matrikularni prostor zelinskog okružja. Fotografija to pritvrđuje probranim “sretnim momentima”, koji u najljepšem ozračju portretiraju umiveno i blagdansko lice zavičaja. Knjiga kakvu možemo poželjeti i srećom, imati u svom intimnom čitateljskom odabiru. Čestitke autorima.
Fotografije: Aleksandar Horvat
radio gornji grad 
