Snowden je posebno zabrinut zbog toga što se praćenje ljudi tokom pandemije korona virusa može kasnije trajno nastaviti i pretvoriti u apsolutno kršenje privatnosti i ljudskih prava.

„Oni već znaju šta gledate na Internetu i gdje se vaš telefon kreće“, rekao je. „Sada znaju koji je vaš otkucaj srca, koliki je vaš puls. Šta će se događati kada počnu da povezuju ove podatke i primjenjuju na to vještačku inteligenciju? Kada države i vlade osjete moć koja dolazi sa pojačanim nadzorom i praćenjem ljudi, oni će tu moć nastojati i da zadrže“, tvrdi Snowden

Ima li lijeka za naše „moždane magle“?

Ima lijeka, a lijek je – uzeti oružje u ruke. Morat će se ratovati protiv ovih „inženjera haosa i anarhije“.

NEKO ĆE IM MORATI REĆI:

„GOSPODO MARSOVCI- SKINITE SVOJE MASKE“

Književnik Thomas Mann je imao hrabrosti to kazati, onda kada je trebalo.

U nastavku je fragment jedne radio poruke koju je nobelovac Thomas Mann iz Amerike uputio Nijemcima tokom 2. Svjetskog rata zbog koje mu je Hitlerov režim oduzeo Njemačko državljanstvo.

„ČUJTE NIJEMCI“ – THOMAS MANN

Ne bojte se. Zbunjeni ste i depresivni. Razmišljate: “Da li će poslije svega on pobijediti? I zar ga se nikada nećemo otarasiti? I da li će svijet biti njemački, na tako očajan način na koji je sad njemački?” Ne bojte se. Hitlerova pobjeda je prazna riječ: ne postoji tako nešto – nije u oblasti prihvatljivog, dopustivog, zamislivog. To će biti spriječeno; još bolje, on sam će je uvek sprečavati, ta žalosna protuva, zbog njega samog, jednostavno zbog njegove prirode, zbog njegove nemoguće i beznadežne poremećene naravi, koja mu onemogućava da misli, želi, ili da uradi bilo šta što nije lažno i unaprijed osujećeno. Govori se o iznevjerenom đavolu. Ali niko ne izdaje đavola; on je iznevjeren zbog njega samog, za početak. Ni sa Faustovom dušom, dušom čovječanstva; nikako drugačije glupi Sotona neće potonuti u pakao, osim sam.

Kažem: ne bojte se! Da li mislite da će u ponovnom podmazivanju svog parnog valjka za osvajanje svijeta stići dalje od Kavkaza? A ako uspije i ako Rusi budu ostali iza Urala, šta još? Pa, samo još. Može samo da bude još: noći, ludila i smrti; nema kraja za njega, bez njegovog kraja. Rusi se neće smiriti. Niko od vas u to ne može ne povjerovati. Lažna revolucija nacizma se susrela sa pravom i istinitom revolucijom, takvom čija bi istrajnost u pročišćenju trebalo da vam bude lekcija, vama Nijemcima, kada vaš čas kucne. I ova Ruska revolucija je dugoročno vezana i jasno oblikovana istorijskim sporazumima sa anglo-saksonskom demokratijom, koju su probudile njene društvene obaveze i koja preduzima jednako revolucionarno podmlađivanje – vezana za nju borbom koju Hitler, sa svojom dijaboličnom prljavštinom “Novog poretka”, ne može preživjeti. U taj sporazum se uzdaju pokoreni, opljačkani, mučeni, poluistrebljeni narodi Evrope. U ovim nacijama mržnja spram besramnog tlačitelja, još uvek nemoćna, ali koja iznova i iznova eksplodira kroz silovite individualne činove, bjesni i raste, i oni samo čekaju na trenutak kada će strašnom pobunom zbaciti najodvratniji jaram koji je narodima ikada bio nametnut – oni čekaju na to, kao i vi, Nijemci. THOMAS MANN

Veoma zanimljiva je i sudbina književnika Jana Larija:

„NEBESKI GOST“ – JAN LARY

Godine 1940. Larry je počeo pisati satirični roman “Nebeski gost”, u kojem je opisao svjetski poredak stanovnika Zemlje sa stanovišta vanzemaljaca, a napisana poglavlja poslao Staljinu – “jedinom čitaocu” ovog romana, kako je sam Lary priželjkivao i vjerovao.

Ideja da postane prvi Velikan u historiji koji će imati „svog osobnog pisca“ Staljinu se nije dopala i Jan Lary je ubrzo uhapšen. Dana 5. jula 1941., Sudski kolegijum za krivične predmete Lenjingradskog gradskog suda osudio je Larija Jana na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Književnik Lary je pismo koje je uputio Staljinu, ovako sročio:

„Dragi Josif (Vissarionoviču) Staljine!

Svaka velika osoba je velika na svoj način. Iza jedne su velike stvari, iza druge – smiješne istorijske anegdote. Jedna je poznata po tome što ima hiljade ljubavnica, druga po izvanrednim Bucefalima, a treća po divnim budalama. Jednom riječju, nema tako velike osobe koja ne bi ustala u sjećanju, a nije bila okružena nekakvim istorijskim pratiocima: ljudima, životinjama, stvarima.

Nijedna istorijska ličnost još nije imala svog pisca. Vrsta pisca koji bi pisao samo za jednog velikog čovjeka. Međutim, ni u istoriji književnosti ne mogu se naći takvi pisci koji bi imali i jednog čitaoca…

Uzimam olovku da popunim ovu prazninu.

Pisaću samo za tebe, ne tražeći od sebe nikakve naredbe, nikakve honorare, nikakve počasti, nikakvu slavu.

Moguće je da moje književne sposobnosti neće naići na vaše odobravanje, ali za ovo, nadam se, nećete me osuditi, kao što ne osuđujete ljude zbog njihove crvene kose ili ispucanih zuba. Pokušaću da nedostatak talenta zamijenim marljivošću, savjesnim odnosom prema preuzetim obavezama.

Da vas ne bih umorio i ne nanio traumatične ozljede obiljem dosadnih stranica, odlučio sam svoju prvu priču poslati u kratkim poglavljima, čvrsto se prisjećajući da dosada, poput otrova, u malim dozama ne samo da ne ugrožava zdravlje, već, po pravilu čak i temperira ljude…

Nikad nećeš saznati moje pravo ime. Ali želim da znate da postoji jedan ekscentrik u Lenjingradu koji provodi sate svoje dokolice na neobičan način – stvara književno djelo za jednu osobu, a ovaj ekscentrik je, ne izmišljajući ni jedan prihvatljiv pseudonim, odlučio da se pretplati na Kulidzhary . U sunčanoj Gruziji, čije postojanje je opravdano činjenicom da nam je ova zemlja dala Staljina, možda se može naći riječ Kulidzhary, i, možda, znate njezino značenje.”

Zbog ovog pisma i satirične priče „Nebeski gost“, Staljinov ga je režim osudio na deset godina robije i poslao u Sibir.

I u ovo vrijeme sadašnje, nije ništa bolje. Sudbina Edwarda Snoudena nam to potvrđuje

Za kraj bi citirao jednu Brehtovu misao: „ Es bleibt alles beim alten“ („Sve ostaje po starom“)