Davno prije svega

Ti i ja

U visokoj travi

Treperili smo nečujno našim tihim životima

Ja i ti

Živjeli smo noću

A danju drhtali u strahu od opasnih zvijeri

Radili smo ono što zečevi rade

Ti i ja

Jedino to smo znali

Naša djeca

Sićušna i bez suza

Mnogobrojna i stalno gladna

Ležala su na mojim grudima Njihove meke uši nježno su me grijale

A onda su tiho odskakutala u neke druge visoke trave i mračne rupe

Ti i ja

Kao da se nakon toga nismo poznavali

Pao je snijeg i tragovi tvojih malih stopala odveli su me do ruba šume

Više te nije bilo

Sama

Skakala sam uznosito u visinu

Htjela sam biti kao zec iz priče koju još nisam čula

Htjela sam biti raketa

Prije nego što sam znala što to znači

Htjela sam biti omiljena životinja Luda i neustrašiva

Preskočila sam nasip nazvan po nama

I postala lak plijen za veliku pticu koja me ugrabila u brišućem letu

Bila sam viša od visoke trave

Iznad svijeta

Između svjetova

Znala sam da ne može tako

Dovijeka

Stvari dođu svome kraju

Kao dan

Rasplinu se u zaboravu

Kao noć

Tek čežnja za skokom kao sjećanje ostaje

Kad nečujno treperenje remeti san