
slikovnost: josip vaništa
Zimsko jutro
Kozmičko jaje
izranja iz mraka.
Zora je tamna mrlja
iz koje izlaze virovi.
Ptice lome krila sitnim reptilima.
Iz mrvica čaja, iz sušenih listova
mente drobe se ostaci svijeta,
u vitaminu d 3, u ponovnom čitanju
iste knjige, da se otvore nova značenja.
Oh, tako ti je svejedno za sve privide
bliskosti književnih grupa, dovoljno
da je jutro čitatelj zubatog sunca koje
nam se ponovo raskeženo smije,
umjesto sto put najavljene zimske
oluje.