Galicija

Na obzor su zasjenjene večeri

vraćaju se poput nekog ludog

kapelana i njegovih krvavih misa

na početku novog stoljeća, svijeta

u kojem je sve staro baš kao rat

varljive sreće s puno nesreće, dok

duše mrtvih pozdravljaju iz blata

i zaborava i govore: Blažena djevo

razriješi obmane, dovoljno smo

već smrti mi ponijeli sa sobom.