Božica Jelušić: SMRDUCKANJE U PRETICU

1. a. ognjen dolec

fotografija: ognjen karabegović

U svoj pretinac na lokalnoj pošti primila sam ljupko anonimno pismo napisano na pisaćem stroju, po čemu zaključujem da je autor iz moje ili nešto starije generacije. Kako govori u ime imaginarne množine (“mi”) i nema hrabrosti staviti svoje ime , ne bih anonimusa uzimala ozbiljno, no ne znam kamo s tim smrduljkom od pisma, pa ga dijelim. Ono glasi:

Rugala se sova sjenici da ima debelu glavu… Gospođo Jelušić očito da je vrijeme da se povučete iz javnosti ako želite zadržati barem malo ugleda kojeg ste uživali. Vaš mozak više ne radi dobro ili ste u svojoj zloći toliko “otrovni” da ne znate što zborite. Prigovarate svemu i svakomu. Napali ste našeg jadnog Premijera koji se mora boriti sa svime i svačime, pa onda još i Vi. Prigovarate mu za jezik, da nije hrvatski. Ali, lijepo Vas molim, objasnite (u nekom vašem eseju) kada je riječ VOKABULAR dobila mjesto u hrvatskom jeziku?
Ovaj put Vama osobno, a drugi put ćemo javno!

Borci za hrvatski jezik.
Veljača, 2022.

Na štetu popodnevne kave, mogu razjasniti dvije načelne stvari u svezi ovih navoda. Dakle: Latinski jezik, iz kojega potječe riječ “vokabular”, u uporabi je usporedno s hrvatskim već nekoliko stoljeća. Bio je službeni u crkvenim, zakonodavnim i upravnim institucijama, tragovi čega su ostali do danas. I dalje se njime u stručnom dijelu služe liječnici, veterinari, pravnici, kler, botaničari, agronomi, povjesničari, etc, a postoji i zamjetna literatura na latinskom, kojom se eksperti / stručnjaci mogu služiti.

Shodno tome, prije 20tak godina vlč. Ivan Golub, naš polihistor (mnogoznalac) , poznati ljubitelj latinščine, tražio je da se na bračkom festivalu CROATIA REDIVIVA (e, to vam za inat neću prevesti!) uvede četvrta označnica pored ČA-KAJ-ŠTO, koja glasi QUOD. Na taj način, smatrao je, bila bi postignuta prava sinteza hrvatskog jezika, koji je u biti tronarječan (O inicijativi drugom prigodom). Dakle, služit ću se latinskim (i drugim jezicima koje sam usvojila) kada god i kako god želim, rukovodeći se pravilom: QUOD LICET IOVI, NON LICET BOVI. (To si također sami prevedite!).
Glede fiktivnih napada na sirotog, prezaposlenog Premijera, ne kanim ništa razglabati. Redakcija je stavila naslov i podnaslov, kontekst razgovora totalno je drugačiji. To me se ne tiče, davno sam se otkolindala i odplenkijala, imam svojega posla. Svoje boračke, braniteljske i zaštitničke osjećaje možete mu izraziti osobno i dvosobno, ja sam na toj adresi indiferentna, te mu se neću ispričavati niti upoznavati s opsegom njegovih poslova.
Usrdno molim “branitelje hrvatskog jezika” da se više ne bave mojim poslom ni osobom. Nisu moja “ciljana grupa”, niti za njih pišem. Za učenje im nikada nije kasno, doduše, pa se možda sretnemo u istoj točki (u što iskreno sumnjam). Molim, popravite vrpcu i očistite slova na pisaćem stroju: to mi je jedino u svezi s vama simpatično.

Borci i borkinje, odjavljujem se uz antimilitaristički pozdrav! Imajte se čilo i veselo, dok vam živo srce bije!

Božica Jelušić, hrvatska književnica, etc.

PS. Tresem se od zorta u svezi javne polemike i prokazivanja te jedva čekam progonstvo u Sibir, da mogu na miru pisati, daleko od tupave gomile, čiji ste eklatantni perovođe i predstavnici! Samo naprijed!