Zbog ovoga i zbog onoga ali i zbog Edipa, postali smo slijepi prema orijentirima ljudskoga.

Zbog ovoga i zbog onoga ali i zbog Gilgameša, plačemo za prijateljima.

Zbog Odiseja, lukavstvo je snaga slabih, inteligencija neinteligentnih, kreativnost nekreativnih.

Zbog ovoga i zbog onoga ali i zbog Homera, divimo se sportašima.

Zbog Platona, žudimo za idejama.

Zbog Sokrata, posvađali smo se sa sofistima.

Zbog Hegela, ujedinili smo dijalektičko kretanje čistih pojmova.

Zbog ovoga i zbog onoga ali i zbog Shakespearea, dvojimo o svemu, i o sebi samima.

Zbog Servantesa, borimo se sa vjetrenjačama.

Zbog Godarda, pojavila se vjera u prividno subverzivni impuls dijalektičkog kretanja slika, nejezičnih metafora, kao oblik mišljenja. Sve je film.

Zbog Nitzschea, mislimo na jedinstvo nadčovjeka i apsoluta, sa gromovima i munjama u očima.

Zbog ovoga i zbog onoga ali i zbog Ciorana, svijetlimo u mraku poput Pasolinijevih krijesnica.

Zbog Duras, u djetinjstvu još ne znamo da se volimo, da ćemo se voljeti, otkriće tog neznanja je ljubav.

Zbog Marxa, napustili smo logiku gospodarenja, napustili smo ono lažno, ono što ne treba biti, odrekli smo se svega.

Zbog Trockoga, prepoznajemo fašizam kao stranku kontrarevolucionarnog očaja.

Zbog Lenjina, zaveli smo permanentni teror neidentičnoga, onog nečega sasvim drugog, nečega što tek treba biti.

Zbog Maljeviča i Tatljina, bliska nam je četvrta dimenzija.

Zbog Freuda, otkrili smo spekulativno uzvišenu moć erosa i tanatosa.

Zbog Webera, duh rada jednak je duhu napretka, duh kapitalizma izašao je iz kuća krivovjernika.

Zbog Deleuzea, postali smo djeca, zaigrani konceptima.

Zbog Foucalta, uplašili smo se nadzora i kazne, okrenuli smo se riječima i stvarima.

Zbog Badioua, ljubav je komunizam udvoje, zbog njega možemo reći: anti-filozofija liječi od istine, i kažemo: revolucija je događaj „čuda“ koji se ne može objasniti.

Zbog ovoga i zbog onoga ali i zbog praznog želuca, nije lako biti ljubazan i održati riječ. Revolucija je rupa u kruhu koja ostaje kada se kruh pojede.

Zbog Johnnyja, naše pjesme miruju a furale bi furke.

Zbog Caneta, mi smo ulični šetači, sami, lutamo kao psi, ližemo svoje rane.

Zbog EKV, treba nam svijet, otvoren za poglede, otvoren za trčanje i treba nam soba da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama.

Zbog Arsena, netko nam iz vlaka maše, prazno nam je ali lakše.

Zbog Indexa, svim majkama bi izbrisali bore, učinili da očevi ih vole, davnu ljubav da im vrate i da mirno žive svoje sate.

Zbog Tome Bebića, ća smo na ovom svitu, dokle jednom lipo cvita cviće, dotle drugom samo drača niče.

Subjekt je rijedak. Istina je učinkovita, samo kroz subjekt koji se bori. Radnička klasa se ne bori, bori se proletarijat, kao subjektivirani moment klase koja sebe određuje kroz borbu.

Zbog Lukacsa, politički subjekt nije klasa, nego partija koja podržava proletarijat, kao subjekt koji ukida klasne odnose.

Zbog Pascala, kladimo se na komunističku politiku, jer nju nikad nećemo moći deducirati iz kapitala.

Zbog Rousseaua, politika je zapovijed na otpor i umjetnost događaja, dugi marš prema politici bez stranaka, prema autsajderima i isključenima, novim subjektima političkih promijena.

Zbog Coltranea i Cagea, glazba je bolni odjek jedne mahnite svete nadmoći, glazba je psihička energija paranoje u ratu ribara ljudskih duša protiv lovaca na ljudske glave.

Militantni angažman napor je poduzet u najtežim okolnostima, da bi se izumio suvremeni oblik pradavnog uvjerenja, da „ništa“ može upravljati cjelinom.

Zbog ovoga i zbog onoga, ispred smo vremena, produhovljena magija.

Zbog romantizma, pamet postaje suvišna, zlikovci su spomenici humanosti, dovršeno privatno vlasništvo, sinteza volje za moći i škrtosti.

Zbog pizduna u vlastitim redovima, ne vjerujemo svojim očima, sumnjamo u sveti poredak značenja, smijemo se onima na barikadama.

Zbog filmova, sanjamo lucidno, u serijskoj produkciji stereotipa, identificiramo se sa predikatima, stojimo iza pogleda, u prostoru mentalnoga.

Zbog knjiga, postajemo druga osoba, plešemo sa likovima iz Života na sjeveru i Sopranosa.

Zbog smrti, putujemo prema zvijezdama. Zbog rata skrivamo se po mišjim rupama, postajemo zvijerima, žudimo za tijelima koja poljepšavamo sakaćenjima.

Zbog svih ovih i nekih drugih onih razloga, razbacani smo po ulicama i štekatima, u kompletu s kinky maštarijama i kaznama.