Piše: Nera Karolina Barbarić

Prije gotovo mjesec dana, rat u Ukrajini je već bio počeo, ruski bijeli mag Lav Gersman (koji inače živi u Srbiji) za medije je izjavio kako je neposredno prije rata dvaput bio kod Putina u profesionalnom svojstvu: prvi put je s njim proveo dvadeset minuta, a drugi čak sat i dvadeset. Bio je, rekao je Gersman za jedan podcast, sam s Putinom, „čak ni Medvedev nije prisustvovao“. Ili, samo dva dana prije početka rata Putinu je najpoznatija ruska astrologinja, Aljina Polin, izračunala da bi najbolji trenutak za početak specijalne operacije na Ukrajinu bio – 24. 02. 2022. u 5 sati ujutro…

A ovih dana internetom kruži video, što je prenio i Asianews, novinska agencija koja omogućava informacije na više svjetskih jezika (pa i na kineski), u kojem se stotinu žena, odjevenih u kapuljače, okupilo u Moskvi kako bi “pružile pomoć” Vladimiru Putinu, odnosno da bi okultnim moćima pobudile “veliku snagu Rusije”. Mistični ceremonijal praćen je gomilom kletvi protiv Putinovih neprijatelja. Naravno. Događaj su objavili i brojni ruski mediji, opisujući neobičnu scenu: vještice, astrologinje, okupljene u krug, s Putinovim portretom u sredini, okružene upaljenim svijećama, objašnjavaju kako žele pomoći ruskom predsjedniku dodavši mu “snage”. A desetine ruskih parapsihologa i vidovnjaka istodobno je krenulo pratiti rusku vojsku…

Je li nas ta vijest iznenadila? Ne…

Ako s vojnog stajališta Kremlj definira rat u Ukrajini kao specijalnu operaciju, očito je da moskovske vještice ovom ratu daju onostrano značenje. Nije stoga iznenađujuće da se, po njima, Putin bori u ime i za dobro Rusije. “Nemam pravo dovoditi u pitanje odluke onih koji nama upravljaju. Uvijek se slažem s onima iznad nas “, objasnila je u medijskom videu jedna od vještica. Druga je pak izjavila da se onaj tko drži vlast – u ovom slučaju Putin – može smatrati “nekom upijajućom materijom”, koja preuzima “sve što živi u narodu i u državi”. Prema tomu, Putin bi bio više od pukog političkog predsjednika. Štoviše, prema ruskim vješticama, bio bi čisto utjelovljenje ruske duše.

Vještičarenjem sukob u Ukrajini skida koprenu geopolitike i navlači odoru okultne vizije Putina koji se predao spasonosnoj misiji, jačanju i širenju ruske duše. Nemoguće je nakon ove emisije, koja je zbilja postala viralnom, ne podsjetiti se na riječi Putinove prijateljice Aljine Polin, najvažnije ruske astrologinje, osnivačice društva Velike vještice Rusije: „Oni koji čuju, a ne čuju, oni koji vide, ali ne vide, koji jesu, koji su bili i bit će, neće zaboraviti moju riječ: podignite snagu Rusije, usmjerite našeg predsjednika Vladimira Putina na put pravde.“  Čista ezoterija, kakvom se služila, primjerice, Helena Roerich, jedna od utemeljitelja tzv. rerikizma, ezoteričnog pravca koji je povezao i obilježio tri Rusije: carsku, boljševičku i postsovjetsku. Spomenuto Veliko vijeće vještica Rusije održano je 12. ožujka u srcu Ruske Federacije. I da, ovo se događa u ultramodernoj Moskvi, gdje blindirani mercedesi oligarha klize avenijama koje su prije rata u Ukrajini vrvjele luksuznim modnim buticima, od Louisa Vuittona do Yves Saint Laurenta. Dok je ruska vojska angažirana u specijalnoj vojnoj operaciji na ukrajinskom teritoriju, ruske vještice odlučile su odraditi svoj dio posla oslanjajući se na magičnu umjetnost i okultizam.

Nemoguće je nakon ovoga ne podsjetiti se  na Grigórija Efímoviča Raspútina, ruskog mistika (ali pravoslavca, op.a. ), privatnog savjetnika Romanovih i vrlo utjecajne ličnosti na dvoru cara Nikole II., i zapitati se – tko zapravo „uzdiže“ Putina i tko je novi ruski Raspútin koji mu ukazuje na sljedeće korake kako bi “dobro” pobijedilo “zlo”?

Uloga astrologije u medijskom ratu

Ništa danas – u eri interneta i brzih informacija – više nije iluzorno. Putinovi „šaptači zvijezdama“ rat u Ukrajini ne nazivaju ratom, čak ni specijalnom operacijom, već prvim medijskim ratom, terminom koji je dugo u eteru, ali za Putinove astrologe i magove uopće ne znači to što i za sav normalni svijet: prvi medijski rat vođen je, naime, spiritističkim, okultnim metodama, u suradnji svih ezoteričnih medija (astrologa, parapsihologa, magova itd.), koji sijanjem informacija, lažnih i istinitih, preokreću svijest ustrašenih ljudi, u Rusiji, Ukrajini i u svijetu (o tome uskoro!).

Međutim, to nas opet vraća na neka prijašnja vremena, krhotine kojih su obilježile i današnjicu: sjetimo se, Oktobarsku revoluciju označio je zbilja morbidni ezoterizam, okultni utjecaji svih vrsta. A stotinu godina nakon Oktobra, dok se u Rusiji pripremala velika obljetnica, u veljači 2017., dogodilo se masovno čaranje, organizirano na društvenim mrežama, koje su izvele vještice u SAD-u i diljem svijeta, a koje je također postalo viralno. Cilj? Uništiti Donalda Trumpa! Neke poganske zajednice prihvatile su tu ideju i veselo se bacile na posao.  Postoji, eto, i povijesni presedan za korištenje magije usmjerene protiv političke osobe (ne, dakle, kao u slučaju Putina – za). Ali, bilo je toga i u povijesti: godine 1940., grupa britanskih vještica okupila se kako bi organizirala operaciju Cone of Power (Stožac moći), usmjerenu na Hitlera. Naime, do 1940. Hitler je značajno povećao njemačku vojnu prisutnost u Europi. Početkom svibnja te godine, njemačka je vojska napala Nizozemsku i počela napredovati prema zapadu. Nakon brojnih neuspjelih savezničkih napada, Nijemci su stigli do obale, presjekavši savezničke snage. Kad su stigli do La Manchea, počeli su se kretati prema sjeveru, dovodeći francuske luke u opasnost. Iznenada, 24. svibnja, Hitler je izdao naredbu o zaustavljanju njemačkih trupa, a više od 230 tisuća savezničkih vojnika spasilo se tako od Wehrmachta. Ali, na horizontu se nazirao još jedan problem: novi britanski premijer Winston Churcill (okultist također) i mnogi članovi britanskoga parlamenta zabrinuli su se da bi Nijemci mogli napasti Englesku. To je značilo da su ljudi koji žive duž britanske južne obale imali poseban interes da se zaštite, svjetovnim ili magičnim sredstvima. Svejedno, samo da se zaštite. Britanski državni službenik Gerald Gardner, teozof i okultist, pridružio se tada zboru vještica u Novoj šumi, u blizini grada Highcliffe by the Sea kako bi bacili čini na Hitlera i spriječili njemačku vojsku od invazije na Britaniju. Ritual koji je izveden te noći postao je poznat po kodnom nazivu Operation Cone of Power (Operacija Stožac moći). Malo je informacija o tome što je ritual zapravo uključivao, ali neki povjesničari su ga objasnili na sljedeći način:„Na šumskoj čistini okruženoj borovima označili su krug vještica, pozornicu za njihove magične napore. Umjesto tradicionalnog krijesa, možda iz straha da će ga neprijateljski zrakoplovi ili lokalni upravitelji protuzračne obrane primijetiti, istočno od kruga vještica, u smjeru Berlina, najvjerojatnije je bila postavljena baterijska svjetiljka ili fenjer s kapcima, kao fokus za njihove magične napade. Goli, ili “obučeni u nebo”, kako Wiccani (pripadnici moderne neopoganske religije, op.a. ) kažu, počeli su plesati spiralno po krugu, dovodeći do zajedničkog ekstatičnog stanja za koje su vjerovali da može kontrolirati magične sile.” Tradicionalno, konus moći je metoda grupnog podizanja i usmjeravanja energije. Oni koji su uključeni stoje u krugu kako bi tvorili bazu stošca i mogu se fizički povezati jedni s drugima držeći se za ruke. Ili mogu vizualizirati kako energija teče između članova grupe. Kako se energija podiže (pjevanjem ili drugim metodama) – konus se formira iznad grupe i na kraju doseže svoj vrhunac iznad njih. Nakon što je stožac potpuno formiran, ta energija se zatim šalje u svemir, usmjerena prema bilo kojoj magičnoj svrsi na kojoj se radi. 

No, jesu li Hitler ili njegovi agenti uopće mogli znati da se to dogodilo u kolovozu 1940.? I, je li to odvratilo Hitlera od bilo kakvog nauma vezano uz Britaniju? Aktualno pitanje bi bilo – koliko utjecaja ima vještičarenje na Putina i koliko je on sam involviran u okultnim događanjima diljem Rusije. I kome zapravo vjeruje: Pravoslavnoj crkvi i svom ispovjedniku, mitropolitu Tihonu, astrologinji i prijateljici Aljini Polin, vješticama, šamanima ili bijelim magovima i parapsiholozima? Kako to da Vladimir Putin, političko gojenče ezoterika i okultista Aleksandra Dugina, koji mu je na čelo utisnuo znak crne zvijezde Euroazije, bivši komunist, pukovnik avijacije i kontraobavještajac, podliježe astrologiji i vračanju istodobno se naslikavajući s visokim dostojanstvenicima Pravoslavne crkve? Na to sasvim lijepo može odgovoriti duga i mračna povijest ruske ezoterije, boljševičke simbioze okultnog, masonskog, i sovjetski kozmizam, ezoterična nauka koja je obilježila 70 godina sovjetskoga komunizma u vojsci, znanosti i sovjetskom načinu života.

Komunizam pod astrološkim znakom Škorpiona

Brojne su stranice štiva, knjige, dokumentarne emisije, posvećene fenomenu ruske i političke ezoterije općenito, koje ustvari objašnjavaju činjenicu da, u eri koja se ističe tako bogatim razvojem znanstvene i racionalne misli, postoji toliko široka difuzija magijsko-okultističkih aktivnosti. Kad se naleti na temu odnosa okultizma i politike, prva pomisao, zahvaljujući brojnim dokumentima sumnjive razine, obično padne na nacističku Njemačku. Mnogo manje se javno govorilo o nečem takvom u slučaju Sovjetskog Saveza i time Sovjetske Rusije. Ipak, s vremena na vrijeme, odjeci potopljenog sovjetskog sustava dopiru do javnosti u neočekivanim oblicima. Zapravo, komunizam i okultizam na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog, osim prizivanja duha koji luta Europom u uvodnim riječima Manifesta iz 1848. Komunizam se uvijek predstavljao kao znanstvena, racionalna i stoga doktrina misterija. Dosljedno, glavni boljševički vođe u početku su otvoreno ismijavali religiju i okultizam, “opijum za narode”. A zapravo je bilo obrnuto: sve boljševičko i komunističko stvoreno je pod jakim okultnim simbolima. Primjerice, komunističko sovjetsko carstvo osnovano je u 14.04 sati, 8. studenog 1917., u Sankt Peterburgu. S astrološke točke gledišta, Sunce je bilo točno u središtu znaka Škorpiona. Dakle, Škorpion se može smatrati simbolom i čuvarom sovjetske moći. Upravo o tomu najiscrpnije je pisao, dočepavši se dokumenata za vrijeme perestrojke i kasnije, kad su otvoreni KGB-ovi arhivi nakon pada Sovjetskoga Saveza, švedski novinar, ateist, antikatolik, Jüri Lina, u svom djelu „Pod znakom Škorpiona: uspon i pad Sovjetskoga Carstva“. Knjiga je objavljena 2002., nešto prije nego je Putin zabranio uvid u KGB-ove tajne, a posvećena je mračnom podrijetlu i strašnim djelima koje je počinio komunizam. Nakon što je, skinuvši prašinu s brojnih dokumenata, ustvrdio izvjesnost 85 milijuna žrtava komunizma, najgigantskijeg holokausta u povijesti, zapitao se: zašto su svi osnivači dijalektičko-povijesnog materijalizma prakticirali – astrologiju!

Jedno od otkrića Jürija Lina upravo je značenje Škorpiona na sovjetski komunizam. Poznati planet Pluton, otkriven 1930. (dakle, između dovršetka komunizma u Rusiji i Drugog svjetskog rata), sovjetski su vođe odmah povezali sa znakom Škorpiona i pretpostavili ga u astrološkom sustavu – Marsu! Ovi čudni “povijesni materijalisti” podvrgnuli su u prostoru i vremenu sve svoje odluke namijenjene rekonstrukciji mesijanske moći u njihovu i korist njihovog gospodara – planetarnom sustavu, praznovjernim i mračnim uvjerenjima. Sovjetski “ateisti” i materijalistički mađioničari nisu tu stali. Nakon što su Lenjin i Lunačarski raspisali natječaj za dizajn simbola Oktobarske revolucije, Lav Trocki (pravim imenom Lev Davidovič Bronstein; 1879.-1940.) transponirao je pentakl (petokraku, Zvijezdu Kijeva), simbol židovskoga učenja i Petoknjižja, u Crvenu zvijezdu, simbol komunizma. Nije nepoznato da se Trocki bavio i koristio okultnim znanjima (u Kijevu je inače studirao Talmud). Josif Visarionovič Đugašvili Staljin (1879.-1953.), iniciran u tibetanskom samostanu, bio je, primjerice, stručnjak za umjetnost Yi-Kinga. Uglavnom, svi komunistički vođe prakticirali su neka od okultnih znanja. Zaključujući astrološko poglavlje sovjetske revolucije, Jüri Lina ističe da su “Sinove Škorpiona” (sovjetske komuniste) karakterizirali najgori poroci. Njihova prava priroda obavijena je velom misterije, premda je jasno da je zvijezda petokraka uzeta kao znak, a njena crvena boja povučena je iz crvene boje krvi – škorpiona: u životinjskom carstvu, škorpion je otrovno stvorenje, koje živi u tami; u tarotu predstavlja tajne, pripadnost tajnim društvima, represivnom djelovanju… Itd.  

Po Linu, početak dvijetisućitih u Rusiji je bio potpuno kristocentričan! Pravoslavna crkva je tada zbilja živnula (Putin je dao sagraditi čak 200 novih crkava!).  Premda, prateći okultne radnje iz sovjetskih arhiva, i u europskim prijestolnicama, švedski je novinar uočio kako ruski tisak, posebice specijalizirani mediji (geopolitički časopisi, itd…) u devedesetima otkrivaju velik broj informacija o ezoteričnim zbivanjima, pa je zaključio da je prirodno i kulturno okruženje ruskog građanina i njegova razina povijesno-političkog znanja danas čak informiranije od prosječnog europskog građanina! Ova javna otkrića izazvala su, u toj materijalno i duhovno razorenoj zemlji, golemu traumu duha. Procjene su toga autora da najmanje četvrtina Rusa zbog svega toga gaji duboku ogorčenost prema bivšim vođama.

U svjetlu tih iskustava, Rusija je postala strašna odgođena bomba za Novi svjetski poredak, Novus Ordo Sæclorum, unatoč tomu što se ideja toga poretka postupno razgrađuje. Bilo je tomu tako i kada je marksistička ideja o novom čovjeku, ili nadčovjeku (po ideji Friedricha Nietzschea) našla mesijanski izraz u kozmističkom pokretu, formiranom dvadesetih godina prošloga stoljeća. Prema kozmistima, socijalistička reorganizacija čovječanstva oslobodila bi dotad nezamislive intelektualne energije, sposobne proizvesti novu znanost potrebnu za potpunu obnovu stvarnosti. Osim što je predviđala manipulacije prirodom, a to je tada bilo središnje pitanje petogodišnjih planova, ova vrsta socijalističke magije omogućila bi u kratkom vremenu čak i vraćanje mrtvih u život kao kraj puta oslobođenja koji je pokrenuo komunizam. Dobro integrirani u institucije,  najvažniji kozmisti, poput Maksima Gorkog, filozofa Anatolija Lunačarskog i inženjera Leonida Krasina, 1924. predložili su zamrzavanje Lenjinova tijela dok sovjetska znanost ne otkrije tajnu uskrsnuća.  A kako se danima nisu uspijevali dogovoriti, leš je počeo pokazivati ​​znakove raspadanja, pa je odlučeno da se Lenjin balzamira, što je zagolicalo dodatne ezoterične deklinacije. Nije iznenađujuće ni to što je u konačni projekt Lenjinova mauzoleja ugrađena kocka, teozofski simbol besmrtnosti koji je predložio slikar i teoretičar umjetnosti Kazimir Maljevič, i piramide, egipatske verzije istoga koncepta.

U staljinističkom razdoblju prepoznati su i drugi tragovi mistične misli, tamo gdje se nipošto ne bi očekivali, primjerice u službenoj estetici SSSR-a od 1932. godine, odnosno u socijalističkom realizmu. Ali čak i sezona velikih čistki – koju je prizvao Mihail Bulgakov (također ezoterist) u atmosferi Majstora i Margarite – dijeli sličan uznemirujući plašt kolektivnog zamagljivanja, između optužbi za trockističku zavjeru, nevidljivih neprijatelja, priznanja najgorih nesreća, neslaganja, tajanstvenih ubojstava, suđenja, ezoteričnih akronima koji se stalno mijenjaju (GPU, NKVD …) i Staljinove vještičje aure koja lebdi nad cijelim sovjetskim društvom …

Posljednjih godina Rusija je doživjela mnoštvo incidenata vjerskog neslaganja.  Egzotični vjerski stav bio je isprepleten s političkim izjavama i/ili radikalnim djelovanjem. Navodimo tri primjera koja su obilježila aktualnu okultnu Rusiju. Prvo, slučaj Anatolija Moskvina, lingvista i keltologa iz Nižnjeg Novgoroda, u čijem je stanu policija je 2011. otkrila 29 lutaka u prirodnoj veličini, za koje je utvrđeno da sadrže mumificirane ostatke mladih djevojaka u dobi od pet do petnaest godina. Ispostavilo se da je Moskvin nekromant, da je posjećivao groblja, razgovarao s duhovima mrtvih djevojaka i kopao im grobove. Mumificirao je njihove ostatke i pretvorio ih u lutke. Prema njegovim riječima, uz pomoć tih duhova mogao je pristupiti svjetovima izvan groba. Također mu je bila namjera uskrsnuti djecu u budućnosti, kada znanost otkrije odgovarajuću tehnologiju.  Proučavanjem raznih poganskih tradicija – posebno onih Kelta i Jakuta – upijao je njihove poglede na zagrobni život i ustvrdio da se kontakt sa svijetom mrtvih može uspostaviti uz pomoć duhova ili čarobne lutke u koje se ovi duhovi nastanjuju.  Posljedično, predmeti koje je policija pronašla u njegovom stanu nisu bili ni leševi ni mumije, već čarobne lutke. Doista, svaki šaman posjeduje čitavu seriju čarobnih lutaka, koje su glavno šamansko sredstvo putovanja između dva svijeta.

No, osim svojih poganističkih stavova, Moskvin je također bio pristaša luciferijanstva. Taj svjetonazor se široko susreće u suvremenom ruskom društvu, a sve te varijante veličaju tri glavne vrijednosti: slobodu, znanje i moć. U krajnjem slučaju, to znači slobodu od okova materijalnosti, pristup svom zabranjenom znanju i moć nad samim sobom kao najvišem obliku moći. Tip luciferijanstva koji je prakticirao Moskvin imao je gnostički, okultni karakter.  Međutim, genealogija Moskvinove duhovne potrage može se pratiti do sovjetskog doba. U svom eseju “Križ bez raspetoga” Moskvin podsjeća na zabranu bilo kakve rasprave o simbolu svastike i na zanimanje koje je ono neizbježno izazivalo u intelektualnom miljeu Sovjetskoga Saveza između sedamdesetih (doba Brežnjeva) i devedesetih (perestrojka i Gorbačov). Riječ je o stavu karakterističnom za okultno podzemlje, gdje pojedinac potvrđuje svoje pravo na pristup svakom znanju, bez obzira na društvene ili moralne tabue.  Nadalje, Moskvinov put je usko povezan s tradicijom metafizičkih istraživanja kakva je poduzela sovjetska inteligencija i odraz je rastuće ezoterične kulture povezane s postsovjetskim društvom. Pa ipak, to isto društvo negira Moskvinove postupke. Posljednjih sedam, osam godina nekromantika je bila podvrgnuta obveznom psihijatrijskom liječenju, obliku dehumanizacije koji koristi disciplinarne metode izvučene iz komunističkog arsenala 20. stoljeća.

Drugi primjer je samospaljivanje koje je izvršio udmurtski neopaganist, učenjak i aktivist Albert Razin, ispred zgrade udmurtskog parlamenta, u rujnu 2019. Udmurtia je etnička republika u regiji Volga, a Udmurti su postali dio moskovskog carstva za vrijeme vladavine Ivana Groznog. Uz druga poganska plemena, Udmurti su pod svojim novim vladarima bili podvrgnuti prisilnom pokrštavanju, premda su uspjeli u velikoj mjeri zadržati svoje poganske tradicije. U kasnim sovjetskim i postsovjetskim razdobljima, slom sovjetskog ateizma doveo je do etničke i neopoganske renesanse među raznim ruskim nacionalnostima. Raspad SSSR-a funkcionirao je analogno raspadu Ruskog Carstva 1917. godine, odnosno kao uništenje “tamnice naroda”.  Početkom devedesetih godina osnovana je nacionalno-kulturna organizacija Udmurt Kenesh, u čijem vodstvu je bio i Albert Razin, koji je pozvao svoje sunarodnjake da se vrate korijenima svoje poganske religije, proglasio se šamanom drevne tradicije, poznate kao tuno, te rekonstruirao i izvodio tradicionalne udmurtske poganske obrede.

Što je onda natjeralo Razina da se zapali? Bio je to zakon donesen 2018., koji je ukinuo obvezno učenje nacionalnih jezika diljem Rusije (!!!!). Novi zakon izazvao je snažan protest Razina, koji je u njemu vidio povratak “Staljinove politike rusifikacije”. Dana 10. rujna 2019., njegov prosvjed pred zgradom parlamenta kulminirao je samospaljivanjem. Na dva plakata koje je držao u rukama pisalo je – “Ako moj jezik nestane sutra, spreman sam umrijeti danas!” i “Imam li domovinu?”

Prema raznim poganskim vjerovanjima koja postoje na području Srednje Volge, gdje se nalazi Udmurtija, samospaljivanje je ritual koji se naziva tipshar. Povijesno gledano, ta praksa bila je raširena među poganskim plemenima te regije, kao potvrda nečijeg prava, odnosno osobne osude prijestupnika koji odbija prihvatiti odgovornost za svoje nedjelo. I – konačno, kao sredstvo kazne, budući da duša svakoga tko umre preranom, nasilnom smrću nije u stanju pronaći mir i neprestano muči žive raznim bolestima. Stoga, počiniti tipshar pred neprijateljskom kućom znači nabaciti na njega svoj osvetnički duh. Osvetiti se, ukratko.

Treći primjer je Marš na Kremlj, koji je poduzeo šaman Aleksandar Gabyshev. U kolovozu 2019. Gabyshev je krenuo pješice iz glavnog grada Jakutije, u sjeveroistočnom Sibiru, i uputio se prema Moskvi s misijom istjerivanja “moćnog demona” u Kremlju. Kada se to postigne, u Rusiji bi se konačno mogla uspostaviti narodna vlast, objašnjavao je.  Gabyshev sebe smatra ratnikom-šamanom, čije naredbe dolaze od Boga. Zanimljivo je njegovo “dvovjerstvo” ili novodobno popularno kršćanstvo, tj. vjeruje u Isusa Krista, ali i u mnoštvo duhova tradicionalnih animističkih religija. Ova vrsta vjerske hibridizacije nije neuobičajena u Sibiru. Međutim, Gabysheva i njegove sljedbenike “službeni” šamani kongregacije “Tengeri” proglasili su prevarantom. Konačno, 19. rujna, šaman je uhićen i otjeran u Jakutsk. Tamo je optužen za javno poticanje na ekstremizam, a nakon psihijatrijske procjene proglašen je ludim. Kaznena optužba i oznaka ludila vrše dvostruki pritisak prema ruskom zakonu: svatko s dijagnozom ludila može biti prisilno odveden u psihijatrijsku kliniku. Sljedeći korak je kaznena psihijatrija – sredstvo za suzbijanje neslaganja koje je dobro poznato mnogim sovjetskim disidentima.

U Rusiji ovaj proces pokazuje i neke lokalne posebnosti: postsovjetska duhovnost nasljeđuje od sovjetskog državnim mjerama nametnutog ateizma svoje univerzalističke težnje, tj. ona je i “postateistička”. Mikhail Epstein, profesor teorije kulture, Rus, Židov i Amerikanac, koji je skovao pojam, iznosi da će onaj tko pronađe vjeru nakon pustoši ateizma najvjerojatnije pronaći vjeru općenito, kao antitezu nevjere.

Još jedna značajka svojstvena Rusiji jest neopoganska renesansa,  što je često izbor za one koji traže postsovjetsku vjersku emancipaciju, budući da je to sustav uvjerenja koji je doživio ekstremno ugnjetavanje. No, Rusija je uvijek bila više hibridizirana nego što se službeno činilo. S jedne strane, popularno je vjerovanje oduvijek bilo hibridno, pa i poganstvo. S druge strane, sovjetski je marksizam pokazivao sklonost prema poganskom animizmu u svom odnosu prema materijalnosti svijeta i produhovljenju materije. “Oživljavanje cijelog ovog kompleksa iskonskih religija bila je jedna od prirodnih posljedica komunističkog projekta,”  tvrdi Epstein. U tom smislu, univerzalistička neopoganska vjerovanja u Rusiji su zbilja postateistička – i to na entu potenciju!

A ovaj put imamo priliku i provjeriti moć uvjeravanja Putinovih ezoterika, koji tvrde da će specijalna operacija ili rat u Ukrajini, svejedno, završiti do 1. travnja. Hoće li?

(nastavlja se)