Ispod zemlje

Ispod zemlje traje podzemni život. Onaj u kom nema svjetlih rubova tišine, niti igre sjena, samo hodnici u kojima prolaze ljudi mraka s motikama, i cipelama koje poput kopita odzvanjaju. I sitna bića broje svoje zadnje dane, prije ulaska zraka koji će donijeti blaženi san. Ispod, traju ploče i kovčezi, spaljene revolucije, preci svih vrlina i fela, dragi koje pokriva treptajući snijeg u travnju, gore, iznad, gdje rastu već narcise i perunike. Had tu nema pristup, niti lađe plove s jedne na drugu obalu, ljudi stoje iznad tog crnog svijeta, bacaju latice, karanfile, i vijence od božura. Ispod je svijet ruda, tirkiznih minerala, siga i svijeća koje čak ni u tami bez kisika, ne dogorjevaju. Iznad, pada, još pada sitni pahuljasti roj niz ulicu, i ptice, metale koji lete, strijeljaju, ubadaju. Jer svijet je samo naizgled gore i dole, ispod i iznad zemlje, ista se čuda zbivaju….