I

Fotografska izložba Krešimira Kopčića pod naslovom ”Urbs philia” tematski i simbolički pogađa intenciju njegovog umjetničkog djelovanja.
U prvom slučaju to je ‘sam ‘urbs”, odnosno grad i njegove vizure, geometrije i atmosfere, urbana mjesta života grada i njegovih stanovnika. Simbolički pak, ”philia” kao ljubav, sklonost ili zadovoljstvo naglašava vezanost autora za sva ona mala i velika čudesa koje donosi i posjeduje grad kao pojava i kao sadržaj promatranja. Dakako, budući da je autor dugo vremena dio poetski nadahnuta i u nas vrlo zanimljivog pokreta ”Kadar 36” koji emanira povratak analognoj crno-bijeloj fotografiji i njezinoj izvornoj estetici i što je vidljivo i ovdje gotovo na svakoj, izraz ”philia” zadobiva i jedno drugo značenje. Moguće onakvo kakvo posjeduje stara irska riječ ”fili” koja označava posebnog poetu odnosno barda. Ista riječ potiče od stare galske riječi ”seer” (vidjeti, vidioca, koja se izmijenila očito pod grčkim utjecajem), pa u simboličkom smislu ovdje nadopunjuje značenje gledanje grada (urbsa). Pogled se pretvara u viđenje. Ono je ovaj puta, naravno, trajno i zabilježeno na fotografskom filmu.

Težnja za izvornošću tako je višestruka. S jedne strane estetika se ne prepušta bez obrane sveprisutnim i sve savršenijim digitalnim medijima, već se u otporu prema jednostavnom i svakom dostupnom, naglašava i potvrđuje samo umijeće kao ono što je važno u klasičnoj fotografiji, ali i umjetnosti uopće. S druge strane tu je klasičnost motiva. Kopčićeva fotografska razdvojba ponajprije ističe geometriju kao temelj na kojem se prelamaju svijetlo i sjene, bilo da se radi o krugovima, kockama, kvadratima ili tek linijama. Tehničko savršenstvo fotografije samo nadopunjuje klasičnu strogost kako motiva tako i kadra. Perspektiva teži preneraziti, ponekad i zavesti, ali i sasvim nedvojbeno zainteresirati za ono što je iza viđena, što se simbolički ili se gotovo slikarski još može ”iščitati” ili naslutiti. Zanimljivost se postiže krutim i pravilnim rasporedom iza, iznad ili ispred kojeg sjene protivriječe onom zadatom i nepromjenjivom. Bljeska svijetla, bjelina ili svijetla ploha ponekad nadopunjuje oštrinom i sjajem sivu ili tamnu realnost ili njezin fragment, proširujući dimenziju kako bi fotografija (ideja) dobila jasan i neponovljiv kontrast.

Zainteresiranost za fotografsko vraćanje izvorima prisutan je u gotovo svakoj fotografiji. Razgovijetno ili maglovito, istinito ili pogođeno, svaka od fotografija govori kako se radi ne samo o fotografskom već i o općem naglašavanju čitavog estetskog sustava. Kopčićeva izložba ”Urbs philia” izvanredno prikazuje svijet umjetničke fotografije koji je počiva na karakteru i uvidu nepraktičnom za današnje digitalno vrijeme, uz to snažno podsjećajući na negdašnje velikane europske fotografije.

Marijan Grakalić