Svi su poludjeli od ovih vrućina. I ta nova susjeda isto. Ne pozdravlja me, ne želi mi uputiti ni oklijevajući klimoglav, čini mi se čak da nekad i glavu okreće kad me sretne na stubištu, ili pak samo spusti pogled i popravlja svoje prekratke šiške. Ja uvijek lijepo pozdravim, glasno i razgovjetno kažem dobar dan, nekad ubacim i prigodno „kako ste“ ili „opet je vruće danas“, a ona ništa. Ne znam zašto se tako ponaša i pitam se je li uzrok tome samo vrućina ili nešto što ima veze sa mnom. Mislim, možda bi moglo biti to, ali ne vjerujem jer sam prema njoj uvijek bila dobronamjerna. Jedino ako me nije u neko gluho doba noći spazila kad sam joj šetala po stanu. Živi u prizemlju i noću ima otvorene prozore, valjda ne voli klimu. Kad sam se vraćala iz noćnog izlaska primijetila sam da joj svjetluca digitalni sat na pećnici. Baš bode oči kad se čovjek zagleda unutra u tu mrčinu. Malo sam zastala, promotrila i zaključila da to nije teško popraviti. Preko starog kofera koji je netko odbacio spretno sam se, poput geparda, uzverala na kantu za biootpad i uskočila u kuhinju. Digitalni sat na pećnici palio se i gasio i uopće mi nije bilo jasno kako bilo tko normalan može mirno spavati bez da to sredi. Pogotovo nešto ovako jednostavno. Nisam htjela paliti svjetlo u kuhinji da je ne probudim, pa sam samo osvijetlila pećnicu mobitelom i stisnula tri gumbića što bi i malo dijete shvatilo. Dobro, valjda sam nešto krivo stisnula ili sam predugo držala prst na gumbiću za resetiranje i nešto je počelo dosta neugodno pištati. Iskreno, meni ta elektronika stvarno ide na živce. Kad ode kvragu, možeš sve baciti. Eto, to pištanje nikako da prestane i bilo mi je glupo dalje petljati, pa sam iskočila kroz prozor. U žurbi sam slučajno prevrnula kantu s biootpadom, ali nisam htjela skupljati tu smrdljivu gnjilež da ne probudim susjedu. Mislila sam da je bolje da to sredim ujutro, prije nego se svi probude. Međutim, bila sam jako umorna, pa sam zaspala i čak zakasnila na posao, no što je, tu je. Tako sam brzo izletjela iz kuće da se nisam imala vremena zezati s jatom vrana koje su razvlačile biootpad na susjedinom prozoru. Jedna je ušla u kuhinju i poludjela od onog groznog zvuka, počela je graktati i u panici se, sirota, zabila u zid. Srećom, bila je samo lagano ošamućena i izletjela je iz kuhinje čim se pribrala. Susjedu nisam ni čula ni vidjela. Tek popodne kad sam se vraćala s posla, srela sam je na stubištu, lijepo pozdravila i pitala kako je, jer mi je izgledala malo nesređeno, no ništa od odgovora, samo gledanje u pod, šuljanje uz zid, vrlo nepristojno i neljubazno. Baš me povrijedila. Kako je čitav dan bilo nesnosno vruće, morala sam se opet malo rashladiti u noćnoj šetnji. Na povratku kući, opet sličan prizor. Susjedini otvoreni prozori, a iz mraka u sitne sate odjekuje repriza emisije o potrošačima i njihovim pravima. Vidjela sam da je kofer još uvijek tamo, ali ovaj put sam bila pametnija. Povukla sam ga do kante za papir koja je bila točno ispod prozora dnevnog boravka. Super spretno stala sam na kantu i nečujno uskočila u dnevni boravak u potrazi za daljinskim. Susjeda je spavala na kauču, valjda iscrpljena od onog s vranama. Nekako se zavalila da su joj šiške izgledale malo neravne, pa mi je palo na pamet da ih popravim dok je mirna, kad sam već tu. Uzela sam škare, sjela na kauč pored nje i zahvatila debele šiške. Ne znam zašto, ali ona se odjednom počela meškoljiti i valjda slučajno laktom prignječila daljinski i na televiziji se pojavio neki pornić. To je, međutim, bilo tako neočekivano glasno i stvarno zanimljivo, da sam je podbola sa škarama koje su od mog iznenađenja poletjele ukrivo i pokvarile sav moj trud sa šiškama. Učinilo mi se da je otvorila oči i jednostavno, nije bilo druge nego opet iskočiti kroz prozor. Dok sam poput mačke trčala na četvrti kat, iz prizemlja su dopirali susjedini pozivi u pomoć pomiješani sa zvukovima iz filma. Malo sam se zabrinula zbog svega što se dogodilo, ali opet, htjela sam samo najbolje, pa sam s tom mišlju legla u krevet. Noć je bila ugodna i ne tako nesnosno vruća kao prethodna. Dok sam tonula u san, palo mi je na pamet kako bih susjedi ipak mogla dati još jednu šansu. Budu li prozori opet otvoreni, popravit ću joj i frizuru i pećnicu, samo neka mi da mira i postat ću joj prijateljica na koju će se uvijek moći osloniti.