Ponekad pomislim kako sam lijen. Onda pogledam u prljavo posudje prosuto kao pokošeno preko kuhinjskog prostora, prema odajama dnevnog boravka i seže tako do spavaćih soba, čak takovo počiva ispod razjebanih kreveta. Gledam ga okom dijalektičkog kiklopa. Gledam dok na Gugleti provjeravam pojam dijalektike tražim grozničavo smisao mojeg skicofrenog slučaja.

Darvijanski drkam malog majmuna i mislim na Zevsa u tvojim klitoris pohotnim gaćama. Vraćam se na smeće i brutalnost ushićenja gadljivosti i skupljenih vinskih mušica na skorenim kapljicama nasušnog nam Chianti-ja. I tek tada kao Mojsije ugledah riječ ispisanu mozgom boga oca baš ovako, i to na ćirilici: “DEPRESIJA”.

Mrda revolver u ladici sa čistim gaćama. Kutija nenačeta žvakaćih guma i do nje prehistorijskih kurton gumica. Miriše mi kurac odavno na Bazoka žvake dok škiljiš na sunce lijevim okom i pušeš odvratno velike balone.

Mirišem ti tjeme i pronalazim perut ispod live ti obrve. Pomjeram ti krmelje nastale od suve očne jabučice. Usne duplje ispod pazuha pričaju o vonju klimakteričnih nepresušnih zdenaca vječite mladosti.

Ogledaš Petra Pana u mojim sjedim dlakama što mi skrivaju umornog i izmučenog pimpeka. Stežem grčevito libido što mi izmiče kao tinejdžerski život.

Arije su danas konji što vuku RAP balvan od muzike. Roblje u lancima kristal meta mirišu psihodelični lijekovi kao Prvomajski karanfili. Vijore se neke druge danas Krležijanske zastave!

Što sam stariji to sam sve više odaniji, iskreniji. Mir prijeti da nestane. Mir prijeti a nema čime! Ja odlazim danas prazan i sam i usitinu bez jebene rime.