Da sam imala majicu s dekolteom danas,

izbacila bih grudi van, baš van na ulicu

da osjete sunce i gradsku tišinu.

Jer one su zdrave i velike kao djeca Zrele

Lubenice, polako klize niz Zrinjevac, uz Hazu,

i uz parkove u kojima se skrivaju psi i mala djeca, ona u kolicima koja još ne hodaju.

Da sam imala majicu s dekolteom, otišla bih na zadnju nogometnu utakmicu, okačila bih sve sa sebe na klin, i takva bih vijorila kao zastava

poludjelih navijača, polomljenih darvinista.

jer grudi su kao miris najfinije jagode isplovile na zagrebačko more, i otvorile sezonu kupanja na vjetru, u gradskoj savani, među romobilima i surferima sa Zelenog vala. Love you, Zagreb, my born town, nakon svega, u ljetu koje je radost prije sutona, jeseni, prije smaka svijeta i prije otapljanja leda na Aljasci, o čemu slušamo satima, danima. Čitam pjesme o Uranu i Luciferu, mit je prošlost koja se nije dogodila.

Iz mojih grudiju ove noći izlaze sjene, one jasno kažu kada počinje novi dan.