
slikovnost: miroslav šutej
Lili
.
Nije kriv niti Majakovski,. niti pruge na piđžami,ni sedam patuljaka.
Sve je ostalo nevidljivo zajedno s posjećenim, drvećem,.
Te tvoje plutajuće…
pa zbor,. pa slobodne aktivnosti i srdele koje vonjaju na
moju pokojnu baku. I to smeće na Jakuševcu
gdje svakih pet godina luduje trešnja.
Nema te kadulje koja može isprati dolazak poljupca
palog anđela.
Reci mi,. reci mi Lili,. hoćeš li sa mnom pod vlak da se
skrasimo nakon Mezopotamije
Naš dom traje gomilu stoljeća,. snoviđenja,.tremora,.suicida,.
proljeća tenora,. očevidaca,.hapšenja.
Lili,.jedan osmijeh tvog djeteta u igri košarke!
Šarolika ptico lelujavih nebeskih krila,.
pošalji jednog dana to pismo.
ja ću ležati negdje blizu tamo gdje sam zamislila
da sam rođena.
Češljugari spavaju,. zvijezde se sa broda nemilice
iskrcavaju.
Lili, ti si bila kraljica Olimpijskih igara.
Kugla u tvojoj utrobi noću dok te sanjam
porađa svemir.