Opatija je ovih ljetnih tjedana domaćin svakako rijetke i nevjerojatne izložbe. Ovogodišnji Festival Opatija 2022., između ostalog, ugostio je zbirku od stotinjak grafika, litografija, drvoreza Salvadora Dalija.

„Nadstvarno”.

Naslov svakako odgovara tom „profesionalnom luđaku” umjetnosti dvadesetog stoljeća, pomaknutom i kontroverznom velikom umjetničkom mistiku, koji je učinio sve da svojom umjetnosti prevari iluziju stvarnosti koja se kao svakodnevica cijelog života oslikava pred našim očima, u našim pogledima. Dali kao da ulazi u uobičajenost i običnost ljudskih pogleda na život i pokušava ih umjetničkim, mističnim i misterioznim pristupom procesu rekreiranja svijeta, „reprogramirati”. I nešto više od trideset godina nakon smrti, Dalijeva umjetnost nastavlja taj duhovni, mentalni proces, vremenu i prolaznosti usprkos. Možda čak i snažnije nego za umjetnikova života.

Iako se izložbeni postav „Nadstvarno” u opatijskom Umjetničkom paviljonu Jurja Šporera, na prvi dojam, po ulasku u paviljon može činiti preobičnim, ili pak sterilno galerijski postavljenim, upravo zbog toga ovaj postav promatrača suočava s „golim” Dalijem. Potpuno duhovno ogoljenim pred posjetiteljem. Možda je zato i dobro da postav na određeni način otvara opus ilustracija za Danteovu „Božanstvenu komediju”. Za razliku od dojma nekih „kritičara” o tome kao je Dali bez pretjeranih priprema radio na svojim djelima, gotovo pa prema impulzivnoj trenutnoj inspiraciji, ovaj opus razotkriva pravog kontemplativnog mistika, koji gotovo pa duhovnim meditacijama nad zamišljenom temom, pretvarajući svoj rad u univerzalni jezik umjetničkog misterija, oslikava tek naizgled jednostavne i obične ilustracije.

Dali je na ovom opusu radio pripremajući se kroz višemjesečno proučavanje Danteovog djela, pa se tako danas sa sigurnosti zna da je radeći na ovim djelima umjetnik proučavao izdanje Danteove „Božanstvene komedije” iz 1909. godine, a na rubovima izdanja koje je proučavao (koje se danas čuvao u Dalijevom muzeju u njegovom rodnom Figueresu u Španjolskoj) vlastoručno je zapisivao bilješke i komentare, koji su mu bili neka vrsta skice za rad na ilustracijama, koje se sad zahvaljujući organizatorima iz Festivala Opatija prvi put mogu vidjeti izložene kao cjeloviti opus. Ne treba, svakako, očekivati Dalija na kakvom smo naviknuti. Ovo je Dali mistik. Ali istovremeno potpuno duhovno otvoren pred promatračem. S druge strane kao da je u svakom djelu nastojao kodirati ponešto od tajni svojeg ukupnog umjetničkog rada, kao da je želio u svakom crtežu ostaviti uslikanu šifru, taj mistični, umjetnički – Dalijev kod.

Upravo zbog tog potpunog, a neuobičajenog uvida u Dalijev rad, možda i jest dobro da su organizatori izložbe odlučili postaviti drugačiju izložbu od onoga što bismo možda očekivali od Dalija. Takav pristup najavljuje već i prvi rad kojim se ova izložba otvara. Dali osobno. Njegov brk. I njegov pogled. Ali opet ne oni uobičajeni autoportreti, od kojih su jedan organizatori izabrali i za promotivne materijale. Ne. Ovdje vas dočekuje drugačiji Dali. Gotovo redovnički povučen. Diskretan. Skoro pa neprepoznatljiv. Sakriven u potpunu neprepoznatljivost. Pa ipak, prokazuje ga pogled i razotkriva ga brk. Njegov autoportret na ulazu, tako najavljuje da je ovo izložba koja pruža uvid u Dalijev misticizam, u jednu potpuno drugačiju dimenziju i umjetnosti, i stvarnosti, i života.

Ovdje ostajete nasamo. Dali i vi. Oči u oči. Dušom u dušu. I igrate igru koju nameće ritam ove izložbe. Otkriveno. Sakriveno. Otvoreno. Zatvoreno. Razotkriveno. Kodirano. Zbunjujuće i smirujuće. Dali ovdje provokaciju zamjenjuje mističnom meditacijom. Nameće pitanja. Ostavlja nas zamišljene pred iscrtanim i ispisanim šiframa, pred neobičnim i neuobičajenim igrama vlastitim potpisima, kao preispitivanjem stvarnosti identiteta. Smislenosti identiteta. Krutosti identiteta. Dali nam se obraća svojim misterioznim jezikom, kojeg iako ne razumijemo, on ulazi u nas, zavlada našim mislima i tu je, slama naš otpor prema nepoznatom, slama svaku neprihvatljivost drugačijeg i suočava nas s vlastitim drugačijostima prilično grubo, ali istovremeno produhovljeno, pažljivo, oprezno. Tiho.

Ovaj Dali, izložen u Opatiji, privlači diskretnosti mističnog dalijevskog ludila, koje više ne upozorava toliko na prolaznost vremena i života, nego opominje na prisutnost vječnog, bezvremenskog, beskrajnog u toj našoj prolaznosti. Dali ovdje ne suočava s krajem, nego nas prisiljava da se zamislimo nad beskrajem, pred kojim nas ostavlja s nebrojenim neodgovorenim i neodgovorivim pitanjima.

On otvara ispražnjene ladice duše, ne samo svoje, nego svakog od nas. Tjera nas na pogled u vlastite praznine, prisiljava nas da ih osjetimo, ozbiljimo, da se suočimo, da se usudimo otvoriti ih bez da okrenemo glavu sami od sebe.

Dalijev kod.

To je ono najvažnije što donosi ovaj neobični i neuobičajeni izložbeni postav u Opatiji.

Pred nekim radovima, a namjerno neću otkriti kojim, naprosto treba zastati i promotriti Dalijeve sakrivene zapise u njima, umjetnička djela unutar samog djela, kodove ispisane malim crtežima ili pak Dalijevim mističnim gotovo nečitljivim zapisima, kako biste shvatili „veću sliku”. Dalijevi šifrirani crteži sakriveni u pojedinim izloženim radovima posebnost su ovog postava i otkrivaju jednu potpuno novu dimenziju postojanja.

Dalijevu dimenziju.

A da biste tu tajnu barem vidjeli, ako ne baš razotkrili, svakako posjetite izložbu „Salvador Dali: Nadstvarno”, u opatijskom Umjetničkom paviljonu Jurja Šporera, koja će biti otvorena sve do 20. rujna 2022. godine, svakog dana od 10.00 do 22.00 sati.