Povijest, to smo mi

Povijest, to smo
mi, neka se nitko ne osjeti uvrijeđenim
mi smo ova bodljikava livada pod nebom.
Povijest, to smo mi, pripazite, neka se nitko ne osjeti isključenim
povijest, to smo mi, ovi valovi mora
ovaj šum što raskida tišinu
ovu tišinu tako tešku za sažvakati.
A zatim kažu „Svi su isti,
svi kradu na isti način“.
Ali to je samo način da te uvjere za
ostati zaključan u kući kada dođe noć.
Ali povijest se doista ne zaustavlja pred kućnim ulazom
povijest ulazi u sobe, izgara ih
povijest daje za pravo i za krivo.
Povijest, to smo mi, mi smo ti koji pišu pisma
mi smo ti na kojima je sve osvojiti, sve izgubiti.
A zatim ljudi (jer ljudi su ti koji stvaraju povijest),
kada se radi o izabrati i otići,
nalaziš ih svih otvorenih očiju
i znaju odlično što učiniti.
Oni koji su pročitali milijune knjiga
i oni koji ne znaju ni govoriti
i zato povijest ježi kožu
jer nitko ju ne može zaustaviti.
Povijest, to smo mi, očevi i sinovi,
mi smo ti, bella ciao, koji polazimo.
Povijest nema skloništa,
ne ustupa mjesto drugome.
Povijest, to smo mi, ovaj tanjur žita.

(Tekst pjesme iz 1985. kantautora F. De Gregorija; preveo Ivan Molek)