Cvijeće, tenkovi, smrt

Padalo je cvijeće na tenkove
zvonili su zvonici u crkvama
crveni lukovi uzdigli se u noć
vrtoglavo s dugim stankama
tlo zatrese sapeto nestajanje
ne čujem dobro šum i prasak
sluh mi zaleđuje lažna tišina
raspada se opna budućnosti
iskustvo potvrđuje jedino ono
nestvarno postojanje, stakleno
i krhko, nestalno poput cvijeta
umrlog u trenu pada na čelik.

.

(iz zbirke ”Pjesme vojnika”)