Gulaš (gulyás) je od davnina jelo mađarskih stočara, što i samo ime kaže (gulya- krdo goveda) kao i poznato jelo sirotinje. Ne zna se kako se spravljao „od davnina“ jer je paprika ušla u recepturu tek tijekom 18. stoljeća, no govedina, luk i voda bili su uvijek prisutni:

Koliko mesa, toliko luka, baza je svakog gulaša.

Prva „reforma“ recepta gulaša nastala je za vladavine Josepha II i njegovog pokušaja germanizacije Mađarske, čiji su građani svoju nacionalnu svijest ispoljavali kroz gastronomiju.

Čak i kasnije, želeći naglasiti svoju neravnopravnost u Monarhiji, Mađari proglasiše gulaš svojim nacionalnim jelom i baštinom, znajući da se Franjo Josip naprosto davi u svom omiljenom jelu. Franjo Josip, (kako bi nabio kontru Madžarima) naredi svojim kuharima da sprave gulaš s najfinijim začinima i proglasi ga kraljevskim i carskim jelom!

I tako je do danas ostao običaj u Austriji da se gulaš služi u raznim svečanim prilikama.

Istraživanjem austrijske kuhinje došao sam i do originalnog recepta dvorskih kuhara Franje Josipa pa ga i sam tako spravljam. I mogu reći da su ondašnji dvorski kuhari bili vrlo avangardni i imali itekako pojma o kuharskim tehnikama i termičkim obradama još prije Maillarda i njegove reakcije. Gulaš…obavezno sa špeclima ili knedlima od žemlji!

Zanimljivo je da ono što se u cijelom svijetu zove gulašem, sami tvorci ovog divnog jela, Mađari zovu pörkölt. Njihov originalni gulaš drugačije je konzistencije.

Jelo je toliko omiljeno, prije svega na području nekadašnje Monarhine da se spravlja u razno-raznim kombinacijama recepture.

Koliko vrsta gulaša poznajete? Ja dođoh do broja 15!