.

Hodajući niz padinu bez žurbe

Prema šarenom bunaru, jami grada

Odavde tvoj lijes će biti nošen

I tu ćeš biti pomiješan sa tlom

(…)

Ovdje vrijeme curi kao prašina po tvom ovratniku

Niti jedan znak ne dolazi niti zvuk odzvanja na zidovima

Na blaženu neprisutnost tvoja je dob dodana

To je sve što je ikad brinulo, to je sve ikad na bosim nogama

Kako je stvarna životnost vodâ

Ili što čine trupla ispod zemlje

Nadesno od dana nalijevo od noći enigma je u središtu

Neprekidno mijenjaju grubi crtež samoće

Jedna strana života vrijedna druga strana potapa se u ništavilu

(…)

Između svakog daha leži planina širi se bešavno

Rijeke koje teku

Biti čovjek je nekako ništa u stvari, pretežno je tako

Zavjese su razdvojene zavjese su iskrivljene i nose tajne proreze

Tko se sakrio od kog zašto

Govoriti je od stvarne koristi

Gostujući glumac si ti koji odlaziš s pozornice bez prigovora

.