Irena Šekez Sestrić: Sicilija bez pardona

298443937_10228387266763981_5573758681515723340_n

Vratila sam se sa Sicilije prije tri sata. I ono što sam zaključila nakon dva tjedna izbivanja jest:
1. Živimo u nevjerojatno čistoj i sigurnoj zemlji, a da toga nismo ni svjesni. To kako mi ostavimo torbu na susjednoj stolici u kafiću i mirno pijuckamo kavu je privilegija koje sam tek sad svjesna
2. Imamo fantastičan javni prijevoz!
3. Možemo piti vodu iz pipe!
4. Većini nas se nije cijeli kvart prikopčao na priključak za struju
5. Koliko god protestiramo protiv neredovitog odvoza smeća, Zagreb je sterilan u usporedbi s bilo kojim gradom na Siciliji
6. Ako noću trebate otići do recimo dežurne apoteke ili po cigarete, ne pada vam napamet uzeti sa sobom nož iz kuhinje. Nije ni meni do prije dva tjedna…. (bilo bi dobro da ga izvadite prije nego dođete na aerodrom…pametni uče na tuđim greškama, budale na svojima…)
7. Prolaznici vam ne uzimaju hranu s tanjura dok jedete, onako usput…samo da probaju…
8. Muškarci (uglavnom) ne zvižde i ne dobacuju ženama po ulici. Tamo ako prođete ulicom i nitko vam ne dobaci ‘Ciao bella’ znači da vam fali pola glave…
9. Možete bez straha za goli život prijeći ulicu.
10. U takvoj gotovo aseptičnoj zemlji u kojoj živimo SVI imaju koronu. Tamo sam bila u takvim pajzlovima, u javnom prijevozu s milijun ljudi koji smrde, u gužvama na ulicama, svi se deru, svi pljuju jedni drugima u lice, bez maske (osim na aerodromima) i meni ništa.
Uglavnom, Hrvatska je brežuljak po kojem trčkara Heidi u usporedbi s Italijom….
(Čekanje busa. Bilo kojeg. Svi kasne bar sat vremena ili krenu pola sata ranije od termina koji piše na ploči. Nitko vas ne traži kartu iako jasno piše koliko košta. Ako je velika gužva i uspijete sjesti, žena vam najnormalnije stavi svoje dijete u krilo, dok drugo doji. Ovo dijete koje vam je u krilu redovno jede sladoled. Ili bar pije neki sok ubitačne boje koja se ne da oprati….)