Jovan Nikolić: KAD JE SVE VOLIM

Photo by Alexander Khlebnikov, USSR, 1949

KAD JE SVE VOLIM
.
Kada mi upadne u sobu
I unese sneg na trepavicama
I miriše na napolje.
Kada kupi psa pa ovaj
Hteo, ne hteo ubrzo
Počne da liči na nju.
Kad se setim da je bila fetus
I takvu je volim
U stadijumu punoglavca.
Na fotografijama iz detinjstva
Kao bebironu sa loknicama
A najvolim zato što se ona
Od tih fotki do danas
Uopšte ne menja.
Kad noću piše
Baterijom po vazduhu
Šalje poruke vanzemaljcima.
Kad me na Rilkeove
Stihove pita
„A je l’ ti se sviđa
Moja nova tašna?“
Kada usisava tepih u aljinčetu
I kada je uštinem otpozadi
A ona vrisne
„Jesi normalan
Mogla sam tako da poginem ovde.“
Kad slušamo muziku
A ona podigne kažiprst
Slušaj sad ovaj prelaz
Kako je dobar
Ram-tara-ram-tira-tam.
Kad je pogledam na neko mesto
A ona stavi ruke preko tog mesta
Kaže – „Što si pokvaren,
Marš tamo!“
Kada donese ćumur
Na poslužavniku
Evo, malo su mi
Izgorele kiflice – kaže.
Dok čita ove beleške
Pa se iznervira
Što lažeš, za one kiflice!
Kada mi kaže
Bože, koliki ti je nos!
To je zato što me lažeš
Pa ti stalno raste
K’o Pinokiju…
Kad kaže
Ja bih te nešto pitala
Ako obećaš da
Nećeš da se smeješ.
Kad izađe iz kupatila i
Kad joj kosa liči
Na dečiji crtež.
Kad šmrca na ljubavni film
I kada opazi da se jedva
Uzdržavam da
Ne prasnem u smeh
Pa stane da me gađa
Korama od pomorandže.
Kad mi kaže
„Ti mene kad bi ostavio
Ja bih samo legla
Na patos
I umrla…“