.

Zahode, pjevat o tebi hoću,

slavnija rupo od svake rupe,

usluge tvoje danju i noću,

čekaju golo rumeno dupe,

muhe što oko tebe se kupe

kolo su drevnih, usranih Muza;

počast ti daje i moja guza!

Zahode, vrli kraljevski trone,

do tebe stope katkad su teške,

kad vjetrovi se kroz crijeva gone

tad plaćaju se najmanje greške,

i car ti ponizno prilazi, pješke,

riješi se tada svih carskih uza;

počast ti daje i moja guza!

Primi je blago, dobrostiv budi,

neka je tvoje naručje stiska,

osrednje tovno govno ti nudi,

kao oboa trubeć, bez piska;

najljepši ukras tebi je driska,

a prdac njoj je tek anakruza;

počast ti daje i moja guza!

Ti stihova si knjižica cijela

i svatko može seruć pročitat

na zidu tvome sabrana djela;

čija su? to i ne treba pitat,

guzobris svaki jedan je citat

a sraćka sonet dirljiv do suza;

počast ti daje i moja guza!

Otmjeno tebe zovu i WeCe,

i klozet za Gospodu i Dame,

koliko tu se začelo djece,

mekši si ti od najmekše slame,

parfemi tvoji leptire mame,

i one dugih i kratkih bluza;

počast ti daje i moja guza!

Zahode vječni, zahode javni,

kako je divno u tebi kenjat,

biti nastavljač, mali, a slavni

vječnoga sranja što neće jenjat,

sve će se, govno neće se mijenjat,

ti si mu carstvo, čmar mu je ćuza;

počast ti daje i moja guza!

Zahode poljski sa šupljim srcem,

ne može tebe nitko prešišat,

pozdravljam tebe dvostrukim prcem,

u rupu srat ću, u zrak ću pišat,

možda ću katkad u mraku zbrišat,

prekratka ti je hipotenuza;

počast ti daje i moja guza!

Zahode sretni, izvore znanja,

živjet ćeš vječno, sve dok je sranja!