JESENJI DAN

Gospode, ura dođe. Oduži se ljeto.
Sad suncosate zakrili nam sjenom,
a polja pusti vjetru raspuštenom.

Nek’ zadnje voće puca od jedrine,
s dva južna dana štedro ga nadari,
i teret slatki nek’ granu povine,
slador daj vinu neka nas ožari.

Tko sada nema doma, nikad više
neće mu pod krov stati. Tko sam biva
samotan bit će vazda, slušat kiše,
čitat će, pisat duga pisma, bdjeti,
alejom kročit sred pločnika siva
gdje vjetrom nošen navilj lišća leti.

Prepjev: BOŽICA JELUŠIĆ