Kupci koji su onih jesenskih dana kupili 526 broj „Plavog vjesnika“ (nadnevak – 22. listopada 1964.), izlazio je četvrtkom, morali su tetama, ili – tu i tamo pokojem – stričeku, u kioscima ostaviti 30 dinara.

Usput rečeno, tri tjedna ranije (1. listopada) napunilo se bilo točno deset godina od početka izlaženja ovog tjednika.

Kada vec spominjem cijenu, mislim da se ni te jeseni, kao ni ranije, kupci „Plavca“ nisu osjetili „prevarenima“…

Na naslovnici, u punom koloru (koliko je tadašnja tehnologija dozvoljavala) novi nastavak „Operacije Palac“ iz tinejđerske serije „Neven, Koraljka i Bobo“, čiji su autori jasno naznačeni uz naslov stripa: crta: Ž. Beker; piše Aljinović.

Na posljednjem crtežu tog nastavka čitamo rukom napisanu dramatičnu poruku koju je Bobo poslao Nevenu:

„Dostigao sam te i odvozim ranjenika u bolnicu. Požuri za nama!“

Unutar lista, još jedan Bekerov strip u koloru, ali karikaturalni – „Mak Makić: vitez i četvrt“, čiji je autor teksta bio M(arcel) Čukli.

Ispod „Maka Makića“, na istoj stranici, novi nastavak priče „Povratak“ iz serije „Mendo Mendović“ – to je jedina epizoda za koju je scenarij pisao sam crtač stripa Bordo Dovniković, jer dotadašnji (i buduci) scenarist Mladen Bjažić nije stigao napisati.

U tom 5268 broju „Plavca“ privedeno je svom završetku još jedno remek-djelo Andrije Maurovića „Posljednja petorica“, akcijsko-špijunski strip koji se događa u prvim poslijeratnim godinama (mislim na razdoblje Drugoga svjetskoga rata), po romanu Gabre Vidovića, kojeg je za strip adaptirao Norbert Neugebauer.

Norbert Neugebauer je bio zastupljen i sa stripom „Tom i Malo Medvjeđe Srce“ kojeg je u Njemačkoj crtao njegov brat Walter.

U istom broju Vladimir Delač je objavio zadnji, petnaesti po redu nastavak epizode „Velika lekcija“ iz serije „Viki i Niki“; epizode za koju je sam napisao scenarij.

Ujedno, Delač je startao s novom pričom iz serije „Marina“ – „Prepad“ koju je scenarististički osmislio i napisao već spomenuti Marcel Čukli.

Što se pak tiče stranog, „uvoznog“ stripa (kako se to znalo kolokvijalno reći) uz standardnog „Den Derija: pilot budućnosti“ u epizodi „Misija zemljana“ (zadnje dvije stranice lista), tu su još „Viva Zapata“ Artura Del Castillo, „Grom“ crtača M. Uggeria i „Tom Njuškalo“ Jakovitia…

I da ne zaboravim, na naslovnici – uz samo zaglavlje nalazi se sjajna kolor najava (koju objavljujem) sa Štefekom i Marinom.

Štefek obavještava čitatelje „Plavog vjesnika“ kako će u ovom broju naći „Marinu“, dok Marina najavljuje Štefeka (zapravo novu epizodu serije „Štefekove pustolovine“), junaka Ota Reisingera… Tko bi im obolio?!

Podsjećam, glavni i odgovorni urednik lista bio je Nenad Brixy, a redakcija je bila smještena u Frankopanskoj 12.

Te 1964. „Plavi vjesnik“ se tiskao u rekordnoj prosječnoj nakladi od 127 tisuća primjeraka!

Remitenda je iznosila (svega) 7 posto, pa je prosjek prodanih primjeraka bio 118,5 tisuća.

Što drugo zaključiti, nego bravisimoooo…