Ključni problem pljačke u INA-i nije samo milijardu ukradenih kuna. Pljačka ukazuje na model upravljanja koji omogućava da se u doba energetske krize, čija se kulminacija tek očekuje, te moguće humanitarne i ekonomske katastrofe – ključni resurs, kompletan plin proizveden u RH, proda u bescjenje. Ovo vjerojatno nije jedini ugovor o prodaji plina s ovako niskom cijenom na štetu INA-e i RH. INA prodaje plin u bescjenje dok istovremeno po nalogu Vlade zadužujemo javno poduzeće HEP kako bismo domaće kapacitete u podzemnom skladištu Okoli punili skupim uvoznim plinom po cijeni od 139,99 €/MWh u vrijeme kada Damir Škugor prodaje hrvatski plin po cijeni od 19,46 eura/MWh. Plin iz hrvatskih nalazišta se mogao kupiti za 200 milijuna eura manje!

Problemi s INA-om su počeli već davno. Nepotrebna privatizacija INA-e dovela do toga da se upravljanje jednim od ključnih privrednih sektora, energetikom, izuzelo od bilo kakve društvene odgovornosti. MOL i Mađarska vode neokolonijalnu politiku, a upravljačka prava su im predana u dokazano koruptivnom procesu. Istovremeno, umjesto da zbog toga predaju upravljačka prava vode politiku arbitraža prema kojoj će Hrvatska država, apsurdno, MOL-u morati platiti 236 milijuna dolara – kao naknadu za pretrpljene gubitke u plinskome poslovanju!

Opozicija je složna oko aktivnosti u Saboru, razjedinjena oko prosvjeda na ulici – 𝐧𝐨 𝐧𝐢𝐭𝐤𝐨 𝐮 𝐨𝐩𝐨𝐳𝐢𝐜𝐢𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐝𝐚𝐣𝐞 𝐫𝐣𝐞𝐬̌𝐞𝐧𝐣𝐞 𝐚𝐤𝐭𝐮𝐚𝐥𝐧𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐨𝐛𝐥𝐞𝐦𝐚 što i kako napraviti da se riješi dugogodišnje poražavajuće stanje u INA-i. Govori se sramežljivo o potrebi “otkupa dionica”, “promjene modela upravljanja” – no svima je jasno da su to rješenja koja se neće desiti, a sigurno ne na način na koji bi i jedna i druga strana bile zadovoljne. Radnička fronta, iako se pridružuje svim akcijama opozicije daje svoje samostalno mišljenje koje glasi:

𝐇𝐫𝐯𝐚𝐭𝐬𝐤𝐚 𝐕𝐥𝐚𝐝𝐚 𝐦𝐨𝐫𝐚 𝐇𝐈𝐓𝐍𝐎 𝐩𝐨𝐤𝐫𝐞𝐧𝐮𝐭𝐢 𝐧𝐚𝐜𝐢𝐨𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚𝐜𝐢𝐣𝐮 𝐈𝐍𝐀-𝐞 𝐢𝐥𝐢 𝐧𝐚𝐩𝐨𝐤𝐨𝐧 𝐩𝐫𝐢𝐳𝐧𝐚𝐭𝐢 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐨𝐝𝐚𝐧𝐚 𝐭𝐮đ𝐢𝐦 𝐢𝐧𝐭𝐞𝐫𝐞𝐬𝐢𝐦𝐚. Nema više mjesta niti vremena za odugovlačenje i nemušte izgovore!!

Nacionalizacija strateške (energetske) infrastrukture nije bauk ni u vodećim kapitalističkim ekonomijama kada nastupi situacija krize i kada interesi pojedinačnih kapitala vidljivo odudaraju od interesa domaćeg stanovništva i privrede. Štoviše u Njemačkoj se priprema nacionalizacija njemačke podružnice Gazproma koja pokriva plinsko poslovanje, Francuska planira punu nacionalizaciju energetske kompanije EDF, Mađarska intenzivno nacionalizira dijelove odavno prodane elektroprivredne kompanije, Argentina je pred deset godina već nacionalizirala najveću naftnu kompaniju na njezinom teritoriju YDF, itd. I drugo –

𝐑𝐚𝐝𝐧𝐢𝐜̌𝐤𝐚 𝐟𝐫𝐨𝐧𝐭𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐳̌𝐢 𝐢 𝐝𝐚 𝐑𝐇 𝐢𝐳𝐚đ𝐞 𝐢𝐳 𝐬𝐯𝐢𝐡 𝐭𝐫𝐠𝐨𝐯𝐢𝐧𝐬𝐤𝐢𝐡, 𝐢𝐧𝐯𝐞𝐬𝐭𝐢𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢𝐡 𝐢 𝐞𝐧𝐞𝐫𝐠𝐞𝐭𝐬𝐤𝐢𝐡 𝐬𝐩𝐨𝐫𝐚𝐳𝐮𝐦𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐬𝐚𝐝𝐫𝐳̌𝐞 𝐬̌𝐭𝐞𝐭𝐨𝐜̌𝐢𝐧𝐬𝐤𝐮, 𝐧𝐞𝐩𝐫𝐚𝐯𝐞𝐝𝐧𝐮 𝐢 𝐩𝐫𝐨𝐭𝐮𝐮𝐬𝐭𝐚𝐯𝐧𝐮 𝐤𝐥𝐚𝐮𝐳𝐮𝐥𝐮 𝐨 𝐦𝐞đ𝐮𝐧𝐚𝐫𝐨𝐝𝐧𝐨𝐣 𝐚𝐫𝐛𝐢𝐭𝐫𝐚𝐳̌𝐢!

Tražimo izlazak RH iz svih trgovinskih i investicijskih sporazuma i energetskih povelja koje sadrže klauzulu o rješavanju sporova na međunarodnim sudovima umjesto domaćih sudova. Hrvatska putem međunarodnih arbitraža gubi ogromna javna sredstva samo zato što priznaje međunarodnu arbitražu kao oblik korporativnog sudišta koji stoji iznad domaćeg pravosuđa. To znači da arbitraža daje međunarodnim korporacijama veća prava nego hrvatskim rezidentima (kako fizičkim tako i pravnim osobama) odnosno daje im prednost pred zakonom čime se negira osnovni ustavni princip jednakosti pred zakonom. Za razliku od nekih drugih EU država, naša je država predvođena domaćim HDZ mađaronima prihvatila sporazume koji dozvoljavaju takvo izuzimanje od domaćih zakona 𝐢𝐚𝐤𝐨 𝐬𝐮 𝐦𝐧𝐨𝐠𝐞 𝐳𝐞𝐦𝐥𝐣𝐞 𝐝𝐨𝐧𝐢𝐣𝐞𝐥𝐞 𝐨𝐝𝐥𝐮𝐤𝐞 𝐨 𝐮𝐤𝐢𝐝𝐚𝐧𝐣𝐮 𝐫𝐚𝐳𝐧𝐢𝐡 𝐛𝐢𝐥𝐚𝐭𝐞𝐫𝐚𝐥𝐧𝐢𝐡 𝐢𝐧𝐯𝐞𝐬𝐭𝐢𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢𝐡 𝐬𝐩𝐨𝐫𝐚𝐳𝐮𝐦𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐬𝐚𝐝𝐫𝐳̌𝐞 𝐤𝐥𝐚𝐮𝐳𝐮𝐥𝐮 𝐨 𝐦𝐞đ𝐮𝐧𝐚𝐫𝐨𝐝𝐧𝐨𝐣 𝐚𝐫𝐛𝐢𝐭𝐫𝐚𝐳̌𝐢.

[Cjelovita izjava Radničke fronte povodom situacije u INA-i: https://www.radnickafronta.hr/1776-ina-u-treba…]