SOLILOKVIJ NA n-tu, NE TRAŽEĆI POENTU
.
Kažem da neću više, kažem da nemam kome.
U spilju povlačim se, medvjeđim snom umatam.
Rogove pokažem Nebu i svemu velikome:
“Olovku žmikati neću, rukav Lijenosti hvatam!”.
.
Kažem da neću više ispunjavati želje;
Ni snove literarne na svojoj grijati vatri.
Hodat ću u pidžami, kuhat ću grah i zelje,
Past ću na prvu rimu, k’o sumrak na Sumatri.
.
Ne vjerujem u jato, u ptice istoga perja;
Ni dvojevanje sveto nije mi više điru.
Možda da pješice pođem do Jesenjskoga Cerja,
Bi li me orlove kandže pustile više na miru?
.
Pustoš i dosada svijeta, moj ulcus duodeni:
Teško je kad žar tražiš gdje srijež se zimska slegla,
I kad javor u vrtu od stida porumeni,
Što istina je od nas u traljama pobjegla.
.
Kažem: “Dalje od mene, imajte se u kolu!”.
Idite gdje se mrk talog i loši stihovi množe.
Znam kako ubiti ponos i kako odvrtjeti rolu;
Pa čemu onda pišem, što sa mnom ne valja, Bože?
.
25. rujna 2022. F. G.
radio gornji grad 
