Korištenjem tave a ne ploče ili nedajbože gril-rešetke dobivamo najbolje okuse burgera. Činjenica je da upotrebom tave spašavamo i iskorištavamo sve arome.

Upotrebom grilla, odnosno roštilja svi najbolji okusi (masni dio) odlaze u vatru i zauvijek su izgubljeni. I ne, ne pušite foru: ugljen ne daje nikakvu aromu dima. Jer da daje, ne bi bili izmišljeni smokeri! Drvo daje aromu a ne ugljen. Pa makar i bio drveni.

1. FAZA ŠPEK

zagrijavanje špeka do hrskavosti. Da ne bi ostao tvrd kao trešće malo se pospreja vodom.

2. FAZA PATTY

Kad izvadimo špek dodajemo patty. U masnoću koja nam je ostala. Patty ovim upija sve arome iz masnoće.

3. FAZA BUN

Na pola puta do savršeno pečenog pattyja dodajemo razrezani bun koji treba dobro zapeći. Zapečeni bun ima dvostruku funkciju: poboljšanje okusa kroz Maillardovu reakciju i stvaranje korice kako bun ne bi poput spužve upio umak.

4. FAZA SIR

E sad dolazi sir! Najveća je pogreška (osim nedovoljno pečenog mesa) pri spravljanju burgera upotreba zamjenskog sira koji se zbog pomanjkanja masnoće i dodatka aditiva uopće ne rastopi. Nema gore nego neka ultratanka šnitica Metro zamjenskog sira po cijeni od 50 kuna/kg. Taj užas ima veze sa sirom ko otprilike surimi štapići s ribom.

5. FAZA PARA

Neka se sir pari! Jebeš burger koji se vidi a s kojega se nije iscijedio sir.

6. NEKA SE CIJEDI

Stisak na bun mora izazvati prostim okom vidljivu sočnost na kraju parade.

I da, ova je tehnika tavom moguća i na burger-festima. S obzirom da postoje tave promjera 50cm i indukcijske ploče, kao prvo sve će pojeftiniti i pojednostaviti proizvodnju, poboljšati okuse a i s dvije ovakve tave lakše se manipulira.