.

Kad popravimo sve što treba popraviti

Kad zakrpamo sve što treba zakrpati

I uberemo sve što treba ubrati da bi mogli novo posaditi

Možda ćemo tada sjesti za stol i prepustiti se uzaludnosti urednosti

Odahnuti u miru

Koji grčevito održava život svijeta na izmaku

Gdje svega ima previše

Ali ničega dovoljno

Kad popijemo svu vodu i pojedemo svu hranu

Pojest ćemo jedni druge sa suzama u očima umjesto isprike

Jer drugo više nećemo znati

Postat ćemo trava koju je pokorio vječni vjetar

Nemoćni da se pridignemo pred novim naletom

Ugaženi

Preko humka začešljani u udobno mjesto za kraj

Leći ćemo zajedno

U pravi čas

Pokoreni

Pokriti se lišćem

Predati se postelji plodnoj i lijepoj

I utopljeni u zaboravu dočekati

Novo more