Kompjuterske ilustracije Dubravke Periše u plavom tonu izvedene bez ijednog suvišnog poteza ili crte, ukazuju na težnju da se na slikovan način prikaže struktura osnovnih pojmova i tema prisutnih u duhovnostima Novog doba, a koje su ovdje i sada obuhvaćenih umjetničkom imaginacijom. Sama struktura kompozicije polazi od toga da se simboličke i pojmovne sheme svedu na prepoznatljive figure i oblike, izbjegne nepotrebna apstrakcija, i u ničemu sputanoj imaginaciji mašte prikažu temelji onoga što se shvaća osobnim zavičajem postojanja. Podneblje osobnih vrijednosti i uvjerenja tako se ovdje nameće kao kompletan ciklus ilustracija, do tada još nesagledane duhovne pustolovine, koja time postaje dostupnom i sabranom za obzorje odmaknuto od ičega tek dekorativnog.

Ovaj po svemu jedinstveni likovni ciklus u kojem se nazire nadilaženje proturječja između ideje i iskustva, utopije i projekta, ponajprije želi ostaviti trag jedne drugačije, alternativne predstave životnih vrijednosti i tema. No, za razliku od likovnih preteča poput Kipke ili Sokića često opterećenih ezoterijom ili okultizmom, kod Dubravke Periše takvih momenata nema. Čistoća izraza, neopterećenost i izbjegavanje starijeg simbolizma koji traga za ”izgubljenim središtem” bitka i života, ukazuje i otvara jednostavnost umjesto nedoumice, poetičnost umjesto tanatosa.

Marijan Grakalić