Načni me, da kažem ti sve što je dobro.

Isprobaj me, isključi sve što je robno.

Taj uzdah i izdah ne potiču stvari.

Kuckanje probno i Morseove čari.

.

Ja lutam i kuckam da spasim ponešto.

I kada se utapam izdišem vješto.

Poznat sam reljef, hej onaj što paluca.

Duša mi živne kada srce mi kuca.

.

Tijelo i duša – duet zlaćanih harfi.

Zvuk je bogatstvo, na stranu fotografi.

Na muziku plačem, slika mi ne gine.

Koračam ritam i suosjećam s njime.

.

Slika nije bitna (otkada sam slijepa).

Atavizam što je? Nema mojeg repa.

Ta rupica odostrag, smiješna je sasvim.

Reptil ja nisam. Evolucijo kasnim!

.

Kasnim sve što je loše i što je gnjilo.

Kroz ušicu plivam, vezem zlatnim šilom.

I potapam zlice i potapam dobre.

Ja mungos sam luckast, obožavam kobre.

,

Onaj što sikće i onaj što svijet grize.

Okrećem život i fuga sam remize.

Fuga sam od Bacha, ja nisam Delibes*.

Zločin i kazna – glazba, potpaljuje krijes.