On sjedi sam za malim stolom, ispred bistroa;

Cigaretu mu drži sluznica donje usne.

Živkanjem mu se glasa kuštravi vrabac s krova.

U talogu se kave lik mlade žene zgusne.

.

Barbara zvala se ona; u njoj su živjele mnoge.

Iz njega stihova sočnih jedan se potok razlijeva.

O, rat je bio strašan, bolesti -babaroge;

No, držao se svijetle linije svoga pjeva.

.

Na rođendan mu uvijek stižem po stazi sjena;

On svoje sjedine nosi bez češlja i pomade.

Moje su oči još žive, a kosa obojena,

Oboje ljubimo mladost, pišemo joj tirade.

.

Vodim ga ispod ruke i nježno stisnem prste;

Polako korake mjeri, spor je i bole ga vene.

Za mene ostat će uvijek pjesnikom moje vrste,

Što sve je bitne stvari rekao umjesto mene.

.