(Povodom dokumentarca Martina Scorsesea THE BAND sinoć na HRT)
.
Moj omiljeni band,”sastavio” ih je Bob Dylan kojem su bili prateći band u vrijeme “Blonde On Blonde” i njegove “elektrifikacije” da bi uz njegovu pomoć postali predvodnici Američke glazbe,predstavivši je kroz različite žanrove poput “razglednice” Amerike i stvorili tako temelje buduće popularno nazvane “Amerikane”!
Multitalentirani predvođeni ipak jednim, jedinstvenim kompozitorom i tekstopiscem,izuzetnim gitaristom i pjevačem Robbie Robertsonom, uz ostale članove koji su također svojim vokalnim sudjelovanjem svaki ponaosob,sviračkim umijećem i virtuoznošću, stvarali zajednički famozne aranžmane i zvuk koji ih je obilježio i vinuo ih u sam vrh tadašnje Woodstock generacije,simbolizirajući tako cjelokupnu američku glazbenu scenu i predstavivši je kroz brojne utjecaje svih vrsta i stilova,koje su isprepleli kroz svoju glazbu… THE BAND je za mene bio oduvijek stup oko kojeg se kasnije mnogo toga nadogradilo i utkalo u druge nadolazeće nove bandove novog vremena (Jeff Tweedy i Wilco,Sun Volta..i brojnih drugih ) nakon njihova razlaza i zadnjeg zajedničkog koncerta “The Last Waltz” zabilježenog dok. filmom Martina Scorsesea,nisu mi nikad odavali dojam grupe koja se “utopila” i raspršila u najsitnije komadiće,upavši u “crnu rupu”,grupu teških ovisnika o najtežim opijatima kao što je kokain,heroin i alkohol…najžešća i najteža moguća kombinacija,gotovo beznadežno kobna (Richard Manuel samoubojstvo) za sve koji se ne uspiju iščupati iz tih kandži, koje kad vas uhvate za vrat,ne puštaju dok ne skončate,do kraja promijenivši vam život,percepciju i perspektivu da više ne razlikujete gdje ste,tko ste i kuda idete!
Nažalost to se upravo desilo njima, ne Rolling Stonesima il’ nekim “divljim” punkerima,žestokim rockerima,darkerima,heavy metal frikovima i sličnim koje zamišljamo kao divlje i neobuzdane rokere… ne to se desilo petorici “normalnih” mirnih dečki,vidite ih ovdje na slici… koji su svirali i kao mladi i naivno nevini malo se “igrali” s vragom,da nisu ni pretpostavljali kud će ih to dovesti tj.da će ih uništiti i odvojiti od prvo njih samih,glazbe i bratstva i zajedništva, koje su kao band izgradili … uz nevjerojatan uspjeh i uništiti im živote!
“Uspjeli” su u kratkom vremenu sve to razbiti u ništavilo,i razišli se zauvijek!
Jedini je Robbie Robertson, koji je bio fanatično posvećen skladanju i glazbi,uspio ne upasti u tu zamku i uz Garth Hudsona,izvući se živ i nastaviti uspješnu karijeru glazbenika, kompozitora i pisca!
I dalje su moj omiljeni THE BAND i njihova glazba je vječna “razglednica” jedne mladosti kako njihove tako i naše koji smo odrastali s njima i uz njihovu mjuzu!
Hvala i slava im svima, kao glazbenim velikanima i mojim velikim uzorima koji su svakako utjecali i na moj rad!
Rick Danko
Levon Helm
Robbie Robertson
Richard Manuell
Garth Hudson
Multitalentirani predvođeni ipak jednim, jedinstvenim kompozitorom i tekstopiscem,izuzetnim gitaristom i pjevačem Robbie Robertsonom, uz ostale članove koji su također svojim vokalnim sudjelovanjem svaki ponaosob,sviračkim umijećem i virtuoznošću, stvarali zajednički famozne aranžmane i zvuk koji ih je obilježio i vinuo ih u sam vrh tadašnje Woodstock generacije,simbolizirajući tako cjelokupnu američku glazbenu scenu i predstavivši je kroz brojne utjecaje svih vrsta i stilova,koje su isprepleli kroz svoju glazbu… THE BAND je za mene bio oduvijek stup oko kojeg se kasnije mnogo toga nadogradilo i utkalo u druge nadolazeće nove bandove novog vremena (Jeff Tweedy i Wilco,Sun Volta..i brojnih drugih ) nakon njihova razlaza i zadnjeg zajedničkog koncerta “The Last Waltz” zabilježenog dok. filmom Martina Scorsesea,nisu mi nikad odavali dojam grupe koja se “utopila” i raspršila u najsitnije komadiće,upavši u “crnu rupu”,grupu teških ovisnika o najtežim opijatima kao što je kokain,heroin i alkohol…najžešća i najteža moguća kombinacija,gotovo beznadežno kobna (Richard Manuel samoubojstvo) za sve koji se ne uspiju iščupati iz tih kandži, koje kad vas uhvate za vrat,ne puštaju dok ne skončate,do kraja promijenivši vam život,percepciju i perspektivu da više ne razlikujete gdje ste,tko ste i kuda idete!
Nažalost to se upravo desilo njima, ne Rolling Stonesima il’ nekim “divljim” punkerima,žestokim rockerima,darkerima,heavy metal frikovima i sličnim koje zamišljamo kao divlje i neobuzdane rokere… ne to se desilo petorici “normalnih” mirnih dečki,vidite ih ovdje na slici… koji su svirali i kao mladi i naivno nevini malo se “igrali” s vragom,da nisu ni pretpostavljali kud će ih to dovesti tj.da će ih uništiti i odvojiti od prvo njih samih,glazbe i bratstva i zajedništva, koje su kao band izgradili … uz nevjerojatan uspjeh i uništiti im živote!
“Uspjeli” su u kratkom vremenu sve to razbiti u ništavilo,i razišli se zauvijek!
Jedini je Robbie Robertson, koji je bio fanatično posvećen skladanju i glazbi,uspio ne upasti u tu zamku i uz Garth Hudsona,izvući se živ i nastaviti uspješnu karijeru glazbenika, kompozitora i pisca!
I dalje su moj omiljeni THE BAND i njihova glazba je vječna “razglednica” jedne mladosti kako njihove tako i naše koji smo odrastali s njima i uz njihovu mjuzu!
Hvala i slava im svima, kao glazbenim velikanima i mojim velikim uzorima koji su svakako utjecali i na moj rad!
Rick Danko
Levon Helm
Robbie Robertson
Richard Manuell
Garth Hudson
radio gornji grad 
