U svojim kiparskim radovima Teo Herceg nastoji izliti more i obuzdati vjetar, kako bi ti prirodni fenomeni postali skulpture. Jr, ako je već pravo more neukrotivo, pravi vjetar nezaustavljiv, onda njihov umjetnički izraz može biti okamina, dio tromog svijeta u kojem se ipak vidi i osjeća prirodna dinamika zemaljskih sila. Od malena upućen na more, plovidbu i ribarenje, u ovom ciklusu, koji je ujedno i njegov diplomski rad, ostvaruje željenu razinu proširenja stvarnosti svojim skulpturama. Nalazimo se pred začuđujuće izazovnim prikazima uzburkana mora, vjetra i brodića (nalik onim papirnatima ali ovdje izlivenim u bronci) koji nam približavaju iskustvo života primordijalnih sila (vječnog mora i nebeskog vjetra).

Skulpture korektno izlivene u betonu i predmeti od bronce, željeza i poliesterske smole tu zadobivaju novi život naizgled nemiran iako je proizašao iz mirnog duha. Ostvarenje čežnje da zavlada morem i vjetrom glavni je motiv umjetnika koji poput demijurga stvara vlastit svijet, svoje more i svoju neveru vračajući se pri tome osnovama umjetničke prakse, to jest stvaranja svijeta.

Marijan Grakalić