femme fatale

Zašto štikle bole, a šljoke
kao plašt reptila, pterodaktila,
metamorfoziraju u
korotu femme fatale?
Zašto se mudri ljuljaju,
a mirijadna raskoš zvijezda
opustinjači u mono-mjesec?
U škrtu, ledenu papilu,
prestravljeno oko Minotaura?
U žljezdanu, mliječnu ovulu,
occulus samrtnog straha?
U japanski ovarij oralnosti,
u šeretski sedef eremitkinje?
U sluz krokodilskog jecaja,
vlažnu prašinu zmajeva oka,
jajeta zmije što se
histerično smije nad
monumentom tvoje smrti,
konačne kao krvarenje
zidnih stijena, kao otuđen
ud, relikvija ljubavnog kaosa
Laos, prepredeni mijauk
shizofrenije.
Pirova pobjeda...
vjeđe od tila i konjice
sapleše mi skute u
čipku zimskog drveća,
pjenu rožnate sove
djevojčice su nage i rosne
u saftu mraka i noževa
ličinke im pletu vjenčanice
za lorda tame, ulje u
vodi kidiše kibuc strepnje,
kraljica je premrla,
trojanska uvala joj
žal nakaznog ničea
karnalno-visceralni
dišpet smrska izobličeno
zrcalo, drsko okomitošću
i srebrom hladnim
kao osveta u kanjonu
poginulih želja
one su trudne orhideje
luče morfij,
kričavu krv
karnevala u nebu
jezera, Jelene 
jebežljive Grčke
takolijepa, a tako mrtva
Damn!