Petra Brnardić: Čipkopička miriši kao zimska šuma

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA

slikovnost petra brnardić

Čipkopička miriši kao zimska šuma

Svjetlucavim čarapama dangubim i gušim um, drum na pijesku palih zvijezda, izdanih anđela, dok mi rog buši frontalni korteks i umiljato se uzmijava jednorozima livadnog pepela krasa. Oči predatora su crvene kao makedonska papričica, kao španjolska rajčica i histerija strepnje u barbarskom plamenu kopita svijeće. Pogrešan dasa srče prah, levitirajući nad gljivama doggy stylea, utvarno ljubeći kamen pokojnog romantizma. Opscena i ekstravagantna kneginja potajno se smiješi papučama Krista u raljama gonadnih vrpci zaplotnjačke račice, a vodopadi djevičanske zemlje vrište: kristalno si preporođena, zazebi biblijske stupove soli i srama, ti si šipka genijalnog derišta, fetiš raja, o, Maya, velovi imaju bademasto-sezam detalj i smrskat će se u srebrnim usminama ljubavničkog kreveta-groba dok me škopi kao keltsku vješticu orguljastog orgazma a gradovi fijuču zglobovima nebodera šarenih kao japanska karma u likri ikre.

Plastična plesnost njenih opsjednutih grudi rastočuje čini u dimijama pod crnim šakama egzorcista, svija se kao lignja, nitko ne želi biti u koži te riđovke.Vrulje bočatog ušća ukriženi su prsti pred krvoločnom lamijom.Ona kastrira i žulja, elektrošokira i snubi.O, Neona! Sve su ih objesili.