A ja samo sebe imam, i lovim se za ostatke:

Kožne jakne, zvuk motora, u kostima onaj fijuk.

Mačje oči usred noći, pod drvećem riječi slatke,

I u glavi jedan kamen, što ga ne razbija pijuk.

.

A ja hoću što ne mogu, što od Neba nije dano.

Što je staro i satrto i u život stiže kasno.

Hoću voće od grimiza, mojoj krvi obećano.

Od bogova trule kože, što se smiju poluglasno.

.

A ja bacam jednu zublju, palim što ne vrijedi,

Rukopisi neka gore, sutre, skripte i tabaci;

Ako znanje o ljubavi u srcima našim blijedi,

Postojanja nismo vrijedni, traljavi smo neki đaci.

.

Neće doći obasjanja, ni Nobela neće biti:

Ovlažen je negdje barut ,pa ne grune kako molim.

Svi imaju dva-tri asa, što su u talonu skriti.

A ja imam samo sebe: vrijeme da se malo volim.

.