
Kao da te u leđima boli
Kao da te u leđima boli
Kaže moj otac
Ljepša si kad se smiješ
Budi nasmijana za Osmi mart
Ili nemoj izlaziti iz kuće
Došla sam da kupim štipaljke
Jutro je vedro puno sunca
Kao stvoreno da se uključi
Veš mašina ili da se ubiješ
Ona je došla da kupi haljinu
Kako mi stoji?, pita
Pa, lijepo kažem
A mislim otkud haljine
I štipaljke na istom odjelu
Ja ću nju kupiti pa kad je
Nikad ne bih obukla
U mom selu žene su se
Izborile da dvije noći
Slave Osmi mart
Pa trebaju dvije haljine
Na ulici žena u pernatom prsluku
prodaje karanfile
Kada bi se Osmi mart zvao
Dan karanfila
Možda bi to bio novi
Vid očajavanja
Ili si sa ženama ili si
Čudakinja kojoj fali koja
Daska u glavi
U moju treba dotjerati kamion
Dobro osušene jelovine
Otkako sam rekla da gledam
I ja serije, pa makar
Walking Dead
Manje sam sumnjiva
Više me niko ne pita
Zašto mi je auto parkirano
Ispred željezničke
Koga čekam brzim iz Banja Luke?
Hrabrost je pitanje stila
Sva vrata koja sam ja htjela
Da otvorim već su bila otvorena
Pa sam sam u svom stilu
rekla doktorici
Režite bez antestezije
Ležim i desnim palcem pritiskam
Podnožje lijevog
Sve dok ne otupim na bol
Te ruke nisu više moje ruke
Na sve se možemo žaliti
Ali na dosadu nikako
Žene uvijek imaju šta raditi
Čistiti kuću od jutra do mraka
znači biti u
Stalnom bijegu od sebe same
U Kongu žene traže dozvolu
Muževa kako bi se zaposlile
Ja tražim dozvolu
Da obučem kratku haljinu
Oklijevam
A onda izvučem jednu
Kao sa seta Mostova okruga Madison
Ako nisi na vrhu nastavi se penjati
Niko te ne vidi ionako