Volupta, voluptuosa

Volupta, voluptuosa,

U luesu Laosa

Pjenušaš mutni grimiz

Kozičavim kopitima

Kraljice u egzilu,

Rakovičasto inkrustrirana muzo

Na staklenom pijedestalu

Vitoperne ljuske

Odgrizenih jezika,

Palucavih poput kupinastog mora;

I dok krvava i gola kao sipa

Trčiš zapaljenim gradom,

Odmatajući kameleonski jezik

Srednjovjekovno indijske kose,

Izgrebane astralnim ljudožderima,

Kraljica muzgavaca

tatarskim je taftom

Utefterila

U tvoje međunožje

svoj kaosomagijski kanjon

Kojim zviždi

surla ledenog vjetra,

Kljun praptice

razdrljenog straha

– Agon na groblju igračaka

Poklanja mi staklenu,

Paklenu naranču,

Kristalizaciju ljubavnog fluida

Istočenog

poput zlatnog sjemena kiše

Iz pahuljastog osmijeha Buddhe

Pod smokvom usključale paranoje

Božica surfa

tipkama glacijalnih glasovira,

Orguljama ukletog ledenjaka:

Ljubičasta struja

njegovih ušiljenih grudi

Zabija mi se

u televizičnu zdjelicu

Žudnje opakije od bogomoljke

Što mesnatim stegnima

jednooke grofice,

Psihodeličnim kliktajima ubija

Makroa svoje jagodaste čistoće,

Udava na plastičnoj plaži

Potonulih piramida

Gumenih agava

Želeastih palmi

U vrelom, kokainskom dahu

Klausa Kinskog