Piše; Veljko Krulčić
Ivo Braut, veliko žurnalističko ime, koji je svoje prve novinarske tekstove objavio 1940. na stranicama “Jutarnjeg lista” (kao 19-godišnji student prava), da bi od 1945. do umirovljenja (1984.) radio u dnevniku “Vjesnik”, emotivnim tekstom u svojoj tjednoj kolumni u matičnom listu se oprostio od Andrije Maurovića, čiji su mu stripovi u mladosti predstavljali RADOST.
Sprovod o kojem je u tekstu riječ je bio 8. rujna 1981.
“… Jedva da nas ima stotinu, sto pedeset – požali jedan kraj otvorene rake.
… Mogao mu je Grad ipak dati komad zemlje na Mirogoju – dometne drugi.
… Star je bio. Samotar, rak pustinjak, a ljudi i zaboravljaju – nastavljao je onaj temu brojki pred otvorenom zemljom na Miroševcu, pošto su ljudi s trubama i trombonima odsvirali svoje i začas se izgubili među mladim stablima u žurbi, do nove rake.
To smo ispratili posmrtne ostatke Andrije Maurovića, slikara, crtača, ilustratora, zatvorenika i partizana, crtača stripa, lice iz svjetskih enciklopedija i nadasve radost svojih mladih ljeta.
Radost prvog čitanja novina. One stoje raširene u izlozima pod redakcijom, tako da bi i sirotinja i šegrti i đaci svaki dan mogli vidjeti što je novo, ima li I. G. Kovačić svoj feljton i kako je na fronti u fjordovima u Narviku i Namsosu i o čemu mozgaju naši političari, imaju li danas reportažu F. M. Fuisa i raport iz Zagreba s potpisom Enesa, Nikice Smolčića.
I ponad svega, oni Maurovićevi nizovi sličica za koje bit će da se jedva znalo da se zovu strip.
Tako smo tiho stajali nad mrtvim Maurovićem, s mladošću u srcu…
Zanimljivo, Brautov tekst je ilustrirao tada 23-godišnji Dušan Gačić.
A fotka koja prati ovu objavu je iz dokumentarnog filma “Stari Mačak”, nastao dvije godine prije Maurovićevog odlaska u bolja prisjećanja. Scenarist – Ranko Munitić, redatelj i koscenarist – Joja Remenar, producent “Jadran film”.
VO BRAUT: TIHO STAJANJE NAD MAUROVIĆEVIM ODROM, S MLADOŠĆU U SRCU…
Ivo Braut, veliko žurnalističko ime, koji je svoje prve novinarske tekstove objavio 1940. na stranicama “Jutarnjeg lista” (kao 19-godišnji student prava), da bi od 1945. do umirovljenja (1984.) radio u dnevniku “Vjesnik”, emotivnim tekstom u svojoj tjednoj kolumni u matičnom listu se oprostio od Andrije Maurovića, čiji su mu stripovi u mladosti predstavljali RADOST.
Sprovod o kojem je u tekstu riječ je bio 8. rujna 1981.
“… Jedva da nas ima stotinu, sto pedeset – požali jedan kraj otvorene rake.
… Mogao mu je Grad ipak dati komad zemlje na Mirogoju – dometne drugi.
… Star je bio. Samotar, rak pustinjak, a ljudi i zaboravljaju – nastavljao je onaj temu brojki pred otvorenom zemljom na Miroševcu, pošto su ljudi s trubama i trombonima odsvirali svoje i začas se izgubili među mladim stablima u žurbi, do nove rake.
To smo ispratili posmrtne ostatke Andrije Maurovića, slikara, crtača, ilustratora, zatvorenika i partizana, crtača stripa, lice iz svjetskih enciklopedija i nadasve radost svojih mladih ljeta.
Radost prvog čitanja novina. One stoje raširene u izlozima pod redakcijom, tako da bi i sirotinja i šegrti i đaci svaki dan mogli vidjeti što je novo, ima li I. G. Kovačić svoj feljton i kako je na fronti u fjordovima u Narviku i Namsosu i o čemu mozgaju naši političari, imaju li danas reportažu F. M. Fuisa i raport iz Zagreba s potpisom Enesa, Nikice Smolčića.
I ponad svega, oni Maurovićevi nizovi sličica za koje bit će da se jedva znalo da se zovu strip.
Tako smo tiho stajali nad mrtvim Maurovićem, s mladošću u srcu…
Zanimljivo, Brautov tekst je ilustrirao tada 23-godišnji Dušan Gačić.
A fotka koja prati ovu objavu je iz dokumentarnog filma “Stari Mačak”, nastao dvije godine prije Maurovićevog odlaska u bolja prisjećanja. Scenarist – Ranko Munitić, redatelj i koscenarist – Joja Remenar, producent “Jadran film”.
radio gornji grad 
