Renato Metessi: Pogled s prozora ureda JAGODE KALOPER

337033832_227562399802549_1600901351179645162_n

fotka by Pipo

Ima jedna nevjerojatna “revizija povijesti” tog našeg vremena, kao što je sve izokrenuto i uglavnom o tom vremenu osamdesetih pišu oni koje ja nikad al nikad tu ispred nisam vidio, pio s njima za šankom u Zvečki, Blatu il’ Malom Kavezu ili im držao glavu nad školjkom dok su povraćali na nekom od gradskih noćnih tuluma Ti potpuno nepoznati likovi s druge strane ulice ili iz prikrajka, koji su sve to samo stidljivo promatrali ne usudivši se napiti s nama u Blatu do besvijesti…pišu knjige kao relevantni protagonisti i sudionici svih tih naših dana i noći. Ja njih i doslovno uopće ne poznajemi nikad ih tu nisam vidio.

Znam, sve bi dali da su imali muda raditi to što smo mi radili, živjeti do ludila ono “Lust For Life”, do posljednjeg daha, dok bi nas naši frendovi kupili “ranjene” po haustorima, pijane i ušlagirane , i vukli doma kod nekog da bi prespavali do jutra a onda bi, otrežnjeni išli kući,kao “street fighting man”.

Prezirali smo sve one bogate sinove diplomata i političkih komesara koji su stanovali po vilama na Tuškancu il’ gdje već, i koji su tako žarko htjeli biti dio tog kruga nas “privilegiranih” luđaka, pa bi nas pozivali u svoje vile na tulum da bi im mi onda rasturali stanove i razvaljivali namještaj iz čiste obijesti i za inat. Oni su mislili da novcem mogu kupiti to što smo mi imali bez kinte u Žepču, ništa nam lova ni značila. samo furka!
Oni su tako, neki od njih još i danas, kupuju novcem tu svoju neproživljenu bolju prošlost koju nisu uživali kad su bili mladi pa se sad plagiranju brojeći s pet banki,smiješni i ridikulozn.
Sjećam se svih tih predivnih djevojaka i njih ponekad danas sretnem u prolazu, one bar ne lažu i ne pretvaraju se kao svi ti kvazi likovi iz bajke osamdesetih. Uskoro izlazi i knjiga upravo jedne od njih.
A od svih tih frajera,ja ne znam nijednog više koji je bio u tom našem društvu i proživio i preživio sve to. Ima možda par izuzetaka koji su još uvijek su tu, ali se rijetko il’ nikako me srećemo jer više nema više tih važnih Mjesta. Također, ostalih mojih junaka nažalost više NEMA, nema ,tih pravih i autentičnih mojih uličnih birtijaških heroja.
Preživjelih nema, ulice se pune rupama,neobičan dan,neobičan dan.